Kreacionizam i evolucionizam
Mnogi suvremeni evolucionisti priznaju Boga kao Stvoritelja i održavatelja svemira, ali dodaju: “Bog je postigao stvaranje upravljajući evolucijskim procesom sve dok nije, dugim geološkim razdobljima — “danima” tjedna stvaranja, proizveo na našem planetu različite vrste biljaka i životinja koje danas vidimo.” I tako vjeruju da je čovjek srodnik nižih životinja. Oni misle da su uskladili znanost i Bibliju smatrajući dane stvaranja dugim razdobljima. No, jesu li to bila duga geološka razdoblja, ili su to bila razdoblja od dvadeset i četiri sata?
U biblijskom izvještaju o stvaranju nalazimo riječ dan prevedenu od hebrejske riječi yom, koja je upotrijebljena na tri različita načina. U Postanku 1,5 čitamo da je svijetli dio vremena u tjednu stvaranja nazvan dan. U istom retku primjećujemo da isti izraz yom može označiti i obuhvatiti i svijetli i mračni dio. U Postanku 2,3 nalazimo hebrejski izraz yom preveden riječju dan, a misli se na svih sedam dana tjedna stvaranja. Ovaj isti izraz yom pojavljuje se i na drugim mjestima u izvornom hebrejskom tekstu Starog zavjeta.
Riječ yom prevedena je 1.181 put našim izrazom dan, 67 puta našom riječju vrijeme, 30 puta riječju danas, 18 puta riječju zauvijek, 10 puta riječju neprekidno, 6 puta riječju doba, 4 puta riječju život i 2 puta riječju vječno. Ta višestruka značenja izraza yom navela su neke bibličare na mišljenje da se može zaključiti koliko su dugo trajala razdoblja iz izvještaja o stvaranju kad se kaže: “Tako bude večer, pa jutro…”
Ni u kojem slučaju stanje nije tako zamršeno kao što se misli. Proučavanjem hebrejskih rukopisa otkrit ćemo da se u svakom slučaju kad je hebrejska riječ yom praćena određenim rednim brojem upotrijebljenim kao pridjev, uvijek odnosi na vremensko razdoblje od dvadeset i četiri sata.
Zaključujemo da je to slučaj kad je riječ o “drugom danu blagdana”, ili “trećem danu hoda”, “šestom danu tjedna”, “sedamnaestom danu u mjesecu” i slično. Primjenjujući ovakvu uporabu i u izvještaju o stvaranju, zaključujemo da je redni broj iskazan i korišten za svaki od ovih razdoblja od prvog do sedmog dana. (Postanak 1,5.31)
Sve to nam daje vrijedan zaključak: ti dani su bili dani Sunčevog sustava. Prema hebrejskoj uporabi izraza yom, nema nikakvog temelja da su dani tjedna stvaranja bili geološka razdoblja u trajanju od dvadesetak milijuna godina. Sastavljači rječnikâ hebrejskog jezika uopće ne poznaju zamisao da yom znači neodređeno dugo vremensko razdoblje.
Postoji još jedna činjenica koju ne smijemo smetnuti s uma, a to je da su posljednja tri dana u tjednu stvaranja upravljana Suncem, i sva su tri opisana istim izrazima koji su korišteni i za opis prijašnjih dana. Pomnjivi će proučavatelj Biblije vidjeti u ovim činjenicama jak dokaz da su svi dani tjedna stvaranja bili iste duljine i da su to stvarna razdoblja od dvadeset i četiri sata kakva mi danas poznajemo.
Sâm izvještaj govori o kratkoći vremena koja je ovdje upotrijebljena. Kad se govori o svjetlosti, koristi se izraz hayah — što znači “postati” — a upotrijebljen je kao zapovjedni način: “Neka budu svjetlila…” i izvještaj dalje kaže: “I bi tako.” (Postanak 1,3) To znači da je odmah bila svjetlost. Trećeg dana je zapovjeđeno zemlji: “Neka proklija zemlja zelenilom…” (redak 11), i opet nam izvještaj kaže da je odmah bilo tako. Isto je bilo i s vodenim životinjama (redak 20), a kao ishod toga vodom su zaplivale razne životinje.
Šestog dana zapovijed je glasila: “Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti…” (redak 24) Uzalud je pregledavati izvještaj o stvaranju kako bismo naišli na dokaze po kojima su to bila duga vremenska razdoblja. Daljnji unutarnji dokazi argumentirani u prilog duljine dana tjedna stvaranja potkrijepljeni su činjenicom da se izvještaj za svaki dan završava riječima: “Tako bude večer, pa jutro…”
Svaki od ovih dana sastojao se od dva gotovo podjednaka dijela: svijetli i tamni dio. Nemoguće je pomiriti se s tumačenjem da je svako razdoblje tjedna stvaranja podijeljeno na svijetlu i tamnu polovinu u trajanju od više milijuna godina. Takva podjela dana je u potpunom nesuglasju sa shvaćanjem vremena u Mojsijevo doba. Večer i jutro činili su razdoblje od dvadeset i četiri sata.
Pretpostavimo li da je svaki dan tjedna stvaranja bio jedno geološko razdoblje, upadamo u poteškoću od trećeg dana pa nadalje, i ne možemo objasniti kako bi zelene biljke mogle živjeti u takvom dugom mračnom razdoblju. Unatoč pretpostavci da takvva geološka razdoblja variraju u svojoj duljini od dvadeset do stotinu milijuna godina, izvještaj Knjige Postanka kaže da se svaki od tih dana tjedna stvaranja sastojao od večeri i jutra. Prema tome, da su ti dani bili geološka razdoblja, bilo bi najmanje deset milijuna godina tame koja bi pokrivala sve biljke nakon njihovog prvog dana života na Zemlji. Da je tama pokrivala ove biljke deset milijuna godina, koliko bi od toga zelenila ostalo do takvog četvrtog dana?
Za zelene biljke potpuno je isključeno da održe život u mraku. Već za nekoliko dana nestalo bi im hrane i topline pa bi uvenule. Činjenica da su zelene biljke stvorene trećeg dana i da su živjele tijekom cijelog tjedna stvaranja osiguravajući hranu životinjama, pokazuje nam ponovno da su ovi dani bili Sunčevi dani.
Još jedan dokaz da su to bili Sunčevi dani poduprt je činjenicom da su se trećeg dana pojavile razne vrste cvijeća u svojem najjednostavnijem obliku. Isti izvještaj kaže da životinje nisu bile stvorene do petog dana, a stvar je našeg zamjećivanja kako oplođivanje mnoštva biljaka koje cvjetaju potpuno ovisi o kukcima.
Ta ovisnost oplođivanja cvijeća o kukcima ponovno nam otkriva činjenicu da su dani tjedna stvaranja bili razdoblja od dvadeset i četiri sata. Ako bi to bila geološka razdoblja, sve biljke koje nose cvijet, a za oplođivanje ovise o kukcima, nestale bi milijunima godina prije nego što bi prvi kukac došao pripomoći oplodnju.
Da su ovi dani bili geološka razdoblja, onda bi i čovjek bio stvoren u jednom takvom vremenskom razmaku, dakle šestom. Čak da je sagriješio prvih dana nakon tjedna stvaranja, živio bi i u sedmom razdoblju, znači samo jedan dan, i bio bi star više od deset milijuna godina. Ali izvještaj u Postanku 5,5 kaže da je Adam živio 930 godina.
Postoji još jedan vrlo jasan dokaz da su ovi dani bili razdoblja od dvadeset i četiri sata. To je subota. Izvještaj kaže da se sedmog dana Stvoritelj odmarao, zatim blagoslovio taj dan, odvojio ga i posvetio kao svetu uspomenu na šest dana stvaranja.
Autor knjige Postanka ne kaže da je sedmi dan obilježen s: “Tako bude večer, pa jutro…”, no još uvijek je njegova duljina trajanja vrlo jasno izražena uporabom izraza “sedmi dan”, koji se prema hebrejskoj uporabi izraza yom s rednim brojem, kao što smo u početku rekli, uvijek odnosi na razdoblje od dvadeset i četiri sata. Da su prvih šest dana bili geološka vremenska razdoblja, a sedmi dan Sunčev dan, kao što je to sâm Bog potvrdio u knjizi Levitski zakonik 23,32, On bi u tom slučaju zapovjedio čovjeku da čini nešto vrlo nelogično: da svetkuje dan od dvadeset i četiri sata kao uspomenu na razdoblje mnogo dulje od dvadeset i četiri sata (Izlazak 20,11).
Prihvatimo li izvještaj o stvaranju, jasno vidimo stvaranje kao Božje čudo učinjeno za šest Sunčevih dana. Tako nas uči naša Biblija.
Mr. sc. Drago Obradović