“Ohrabrite se i budite odlučni! … Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.” (Ponovljeni zakon 31,6)
Dva mjeseca kolportaže tijekom ljetne akcije prodaje knjiga već su prošla te 1996. godine, a rezultati moje prodaje bili su vrlo slabi. Bilo nas je petnaest u našoj skupini literarnih evanđelista koji smo boravili u crkvenoj školi u gradu Encarnaciónu. Svakoga dana pomoćnik vođe ocjenjivao je naš rad. Moji prijatelji su imali dobre izvještaje, neki su već postigli i traženu kvotu prodaje za dobivanje stipendije. Ja, s druge strane, nisam postigao cilj i bio sam na dnu liste po prodanim knjigama. Pokušao sam shvatiti zašto ostvarujem tako loše rezultate, ali nisam mogao doći do odgovora. Prošlo je pola ljetne akcije i ja sam bio zabrinut.
Odlučio sam se moliti svake noći u ponoć dok moji prijatelji spavaju. Radio sam to tjedan dana. Jedne noći sam ostao na molitvi do 5 sati i osjetio promjenu. Imao sam iskrenu želju da iziđem van i radim.
Pošto sam proučio Biblijsku pouku, pripremio sam se za rad toga dana i rano krenuo u kolportažu. Dok sam prolazio pokraj petnaest blokova kuća prema gradskom središtu, prošao sam i pokraj ureda guvernera i osjetio da me stražari pozivaju svojim gestama. Pustili su me u zgradu bez ijednog postavljenog pitanja. Upitao sam tajnicu je li guverner tu i ona je rekla da će uskoro stići. Zabrinut kako ću prezentirati knjige prvom čovjeku u zemlji, zatražio sam Božju pomoć.
Uskoro me je tajnica uvela u ured guvernera. Predstavio sam se i objasnio posao koji obavljam za dobrobit društva. Postavio mi je nekoliko pitanja i ja sam mu pokazao dvanaestak naslova knjiga iz svoje torbe. Zatražio je da mu kažem ukupnu cijenu za sve te knjige. Rekao sam da im je cijena 450 eura, što je bila moja pretpostavka, jer nisam mogao tako brzo zbrojiti sve cijene.
Ubrzo je morao otići na intervju s novinarima, pa je napisao ček na spomenuti iznos. Zatim se raspitivao o mojim kolegama i našoj zdravstvenoj zaštiti. Kad sam odvratio da nemamo zdravstvenu zaštitu, preporučio mi je bolnicu u kojoj će nam pomoći i bez naknade ako bude potrebno.
Upitao sam ga smijem li se pomoliti za njega. Pristao je i mi smo se pomolili. Dao mi je jedan predivan fascikl i rekao da će me zvati ako mu nešto zatreba.
Kada se molimo cijelim srcem bez obzira na mjesto i vrijeme, Bog nas obilno blagoslivlja. Nikada se ne smijemo prestati moliti i posvećivati svoj život Gospodinu i nikada se ne trebamo ničega bojati. Bog je s nama.
Gualberto Mamani, Bolivija