Bile jednom dvije žabe
U svom životopisu Prema obećanoj zemlji, američki je pisac Claude Brown ispričao ispovijest koja mi je ostala u pamćenju. Bio je maloljetni delikvent. Ravnatelj u popravnom domu bio je dobar čovjek. Od njega je naučio što je povjerenje, poštovanje i vjera u budućnost. Kad je izišao na slobodu, nije mogao podnijeti ulični način života i gradsku buku. Odlučio se vratiti u popravni dom, jer se tamo osjećao sigurnijim.
To nije bilo dobro rješenje. Kako bi ga naveo da to shvati, ravnatelj mu je ispričao priču o dvjema žabama koje su pale u duboki lonac s mlijekom i nisu mogle iz njega iskočiti, jer nisu imale pod nogama čvrst oslonac. Plivale su i plivale u krug sve dok se nisu posve umorile. Jedna se od njih, izgubivši nadu, odlučila utopiti, a druga je i dalje plivala. Njezini su se napori činili uzaludni. Plivala je do iznemoglosti. Odlučila se i ona utopiti. Tonući u dubokom loncu, odjednom je pod svojim nogama osjetila nešto tvrdo. Mlijeko se pretvaralo u maslac. Posljednjom se snagom oslonila na tvrdu površinu i iskočila iz lonca.
Mladić je razumio pouku. Kao i žaba, odlučio je opstati. Počeo je pohađati večernju školu, radio je tijekom dana da bi se izdržavao i plaćao školarinu. Zahvaljujući upornosti, postao je veliki pisac.
Što znači ustrajnost?
Francuski glagol ustrajati (persérvérer) potječe od latinskog glagola perseverare, što znači biti odlučan, stalan i uporan u nekom osjećaju ili djelovanju. Ustrajnu osobu ne zaustavljaju problemi. Kad padne, ona ponovno ustaje. Kad joj se sve čini loše, ona strpljivo očekuje povoljnije okolnosti. Upornost je velika vrlina u žvotu. Ako želimo uspjeti u životu, moramo biti ustrajni.
U svojim spisima apostol Pavao na više mjesta napominje upornost. On čak i Boga naziva Bogom strpljivosti (Rimljanima 15,5). On poziva kršćane da ustraju gledajući na Krista. Isus je svojim učenicima rekao: “A vas će mrziti svi zbog mene, ali tko ustraje do konca, taj će se spasiti.” (Matej 10,22) U nekim prijevodima ovog teksta možemo pročitati “izdržati do kraja”. To znači da spasenje i vječni život mogu biti izgubljeni nedostatkom ustrajnosti.
Prvi koraci
Kako ste prohodali? Vaši su vas roditelji nježno držali, dok ste pokušavali koračati. Prvo ste morali naučiti držati čvrsto ispružene noge. Nije bilo jednostavno, pokrenuli ste jednu nogu, pa zatim drugu, pokušavajući održati ravnotežu. Kad su vas roditelji ostavili da sami pokušavate hodati, osjetili ste se nesigurnima. Zašto su vas pustili? Što se dogodilo? Načinili ste prvi korak samostalno i pali, ali u naručje svojih roditelja. Bili su vas spremni prihvatiti. Pokušavali ste drugi, treći put. Malo-pomalo stjecali stte sigurnost. Hodanje na dvjema nogama činilo vam se sve zanimljivijim. Jednog dana načinili ste tri-četiri koraka sami, pod budnim okom cijele obitelji. Iz dana u dan hodali ste i padali. Svaki vas je pad bolio, ali nise odustali. Za nekoliko dana postali ste svjesni da više ne hodate na sve četiri. Kako se to dogodilo? Uporno ste pokušavali. I uspjeli ste!
Zaboravili ste ta svoja prva, ponekad bolna iskustva. O tome se više ne govori. Ako vas tko po prvi put vidi i kaže: “Pazi, pa ti hodaš na dvije noge!”, osjećate se pomalo zbunjeno i želite toj osobi reći: “Naravno da hodam.” Ovo je prirodni proces, ali nije nastao odjednom, udarcem čarobnog štapića. Vi ste uporno išli korak po korak.
Ovo se načelo odnosi na školovanje, praktično sazrijevanje na poslu… Ako imate priliku razgovarati s nekim umjetnikom, zamolite ga da vam priča o upornosti. Bez nje on nije mogao ostvariti svoje ciljeve.
Polomiti glasovir
Kad sam prvi put govorio o ovoj temi, bilo je to u Portugalu. Na predavanju je bilo prisutno pet stotina mladih. Rečeno mi je da govorim o uspjehu. Prvog poslijepodneva moji prijatelji pjevači i glazbenici su nam održali predivan koncert. Među njima su bili jedna pjevačica i pijanist iz Francuske, koje sam osobno poznavao od ranije. Ta je večer bila nezaboravna. Nekoliko dana kasnije, u gradu sam sreo pijanista i zapitao ga otkad i koliko često svira glasovir. Bez oklijevanja mi je odgovorio: “Od svoje šeste godine sviram šest sati dnevno.” Imao je oko tridesetak godina. Tad sam se sjetio jednog pitanja: “Poželiš li katkad polomiti svoj glasovir?” Priznao mi je da je nekoliko puta to doista želio.
Njegov me je odgovor podsjetio na riječi slavnog boksača Muhammada Alija koje su mi ostale u pamćenju: “Mrzim svaki trenutak treninga, ali sebi kažem: Nemoj, sada odustati, izdrži do kraja i ostatak života ćeš proživjeti kao šampion.” Svi su veliki sportaši postali uspješni zbog svoje upornosti i ustrajnosti.
Život Kristovog učenika
U svom kršćanskom življenju često se susrećemo s problemima. Katkad nam se događaju sumnje, katkad i padovi. Katkad pomislimo da nikada nećemo biti dobri i vjerni Kristovi učenici. To nije točno; budimo ustrajni. Biblija nam savjetuje da budemo ustrajni u molitvi, u bratskoj ljubavi, istini, vjeri. Zašto? Zato što najbolje namjere i odluke propadaju uslijed utjecaja vremena, poteškoća i razočaranja. Svakog dana zapadamo u kušnju da od svega dignemo ruke i uništimo sve što smo godinama gradili.
Biti ustrajan znači nastaviti i unatoč poteškoćama, ustati kad padnemo, biti strpljiv kad nam sve krene naopako, ostati na pravom putu. Da bismo uspjeli, moramo biti ustrajni.
Da, reći ćete, ali kako?
Spasonosni korak
U svojoj knjizi Zemlja ljudi (Terre des hommes) Antoine de Saint-Exupéry pripovijeda o neobičnom doživljaju svojega prijatelja Guillaumeta. Pilot je bio prisiljen sletjeti na Andama. Zrakoplov se zaustavio na zaleđenom jezeru na vrhu planine. Jedan od vulkanskih vrhova, Maipu, visok je 6.900 metara. Udaljen je desetak dana hoda od prvih naselja. Guillaumet se morao spustiti najmanje 3.000 metara. Bjesnilo je nevrijeme, pa je morao dva dana sjediti u pilotskoj kabini prekriven poštanskim vrećama. Ovu priču često pričam ljudima koji pohađaju petodnevni plan odvikavanja od pušenja. Kako se mogu odviknuti od pušenja? Može li im Guillaumetovo iskustvo u čemu pomoći? Da! Upornost može pomoći. Guillaumet se spuštao pet dana i četiri noći. Užasno iskustvo. Hladnoća i snijeg su djelovali na njegovo tijelo i misli. Jednog je trenutka htio odustati i prepustiti se smrti. Smrt mu se činila tako privlačnom u usporedbi s onim što je danima doživljavao. Onda je razmišljao o svojoj ženi i djeci. Njegova bi im polica osiguranja pomogla da materijalno opstanu. Da, ali samo u slučaju da netko pronađe njegovo tijelo. Njegovoj bi ženi trebalo četiri godine da dobije pravo na novac od osiguranja. Kad je došao do prve kuće, izjavio je: “Siguran sam da ovo što sam učinio ne bi učinila nijedna životinja.” Onda je izjavio riječi koje su prijeko potreban ključ onim ljudima koji žele nadvladati sve prepreke. “Ono što spašava jest jedan korak, pa zatim novi korak… I tako do konačnog cilja.”
Kakvoća koja čini razliku
Božji su ljudi, o čijim iskustvima čitamo u Bibliji, imali cilj. Znali su u kom se pravcu trebaju kretati. Bili su ustrajni. Mojsije je ostao četrdeset godina u pustinji, vodeći pobunjeni narod u slobodu. On se sučeljavao s teškim neprilikama. Doživljavao je pobunu naroda protiv sebe, obeshrabrenje, sumnju. Imao je kušnju da sve napusti, ali je išao korak po korak, uvijek u pravom smjeru. Pisac Knjige Brojeva je mogao napisati: “Mojsije je bio snažan, strpljiv čovjek, kao ni jedan na zemlji.”
Ustrajnost i strpljivost su nerazdvojne kvalitete. U Bibliji se često povezuju. Jakov u svojoj poslanici piše: “Braćo moja, gledajte kako su proroci koji su govorili u Gospodnje ime bili strpljivi.” Ilija koji je bio čovjek kao i mi, molio se za kišu nakon tri godine suše. Kiša je pala. Molio se tri puta, bio je uporan. Premda je bio veliki prorok, Ilija je upoznao i stanje obeshrabrenja. Budući da ga je kraljica Izebela proganjala, pobjegao je u pustinju. Tada je rekao: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” (1. o Kraljevima 19,4)
Naš Uzor Isus je također proživljavao teške trenutke. Najteži su bili neposredno prije Njegova uhićenja. Matej je u svom Evanđelju zapisao Njegove riječi: “Tužna je duša moja do smrti.” Razmišljajući o događajima koji su Ga očekivali, molio se Ocu da se umiješa i promijeni tijek događaja: “Oče moj, ako je moguće da me ova čaša mimoiđe”, a tada je dodao: “Neka bude volja tvoja.” Bio je ustrajan do kraja.
Ustrajnost je kvaliteta koja čini razliku. Možete imati cilj, biti poslušni, vjerovati, a kad se pojavi prva zapreka — klonuti i odustati. Vaš će cilj ostati samo prazan san. Ali ako budete ustrajni, postat će stvarnost. Isus kaže: “Ali tko izdrži do kraja, bit će spašen.” Posvetimo nekoliko trenutaka toj izjavi. Primijetili ste da rečenica počinje s “ali”. Ona je dio Isusova odgovora učenicima na pitanje o kraju svijeta: “Kada će se to zbiti?”
Isus odgovara: “čuvajte se.” Zatim slijedi opis situacijâ koje će prethoditi Njegovom ponovnom dolasku: glad, lažni proroci… To su znakovi na koje moramo obratiti pozornost. Gospodin dodaje: “A to je sve početak stradanja.” Zašto? Odgovor: “Tada će vas podvrći mukama i ubijati vas, i sav svijet zamrzit će vas zbog mene.” Kakav hladan tuš za one koji su snivali o popularnosti. Kako izdržati? Kako ostati vjeran u takvim nevoljama?
Onda se pojavljuje riječ ali. “Ali tko ustraje do konca, bit će spašen.”
Ono što utječe na promjenu
Kad smo ustrajni, događa se nešto u nama i oko nas. U nama zato što stječemo određenu zrelost. Naša volja jača, postajemo sposobniji za sučeljavanje s novim izazovima. To je slično kao kad se automobilom vozimo po gustoj magli. Imamo dojam da ne možemo voziti jer je vidljivost mala. Na kraju se navikavamo, pogledom pratimo samo bijelu crtu na cesti i nastavljamo vožnju. Tada više ne obraćamo pozornost na maglu.
Sjetite se priče o žabama. Zbog svoje upornosti jedna je uspjela iskočiti iz lonca. Ustrajnošću činimo čudo mogućim. Ellen G. White piše: “Svatko ima svoju osobnu bitku koju vodi. Svatko se mora izboriti sa sukobima i obeshrabrenjima. Oni koji ne žele ući u tu bitku, gube snagu i radost pobjede.”
Stoga ti koji se moliš trebaš nastaviti održavati zajednicu s Gospodinom, čak i ako ti se čini da te Bog ne čuje. Nastavi voljeti i ako se ljudi oko tebe ne mijenjaju. Nastavi vjerno ispunjavati svoje dužnosti i ako ti se čine skromne. Budi ustrajan iz dana u dan, korak po korak, i stići ćeš na kraj puta, ući ćeš kroz vrata vječnosti. Gospodin će te dočekati, vladat ćeš s Njim, jer je to Njegovo obećanje: “Ako smo ustrajni, s njim ćemo i kraljevati.” (vidi 2. Timoteju 2,12) To je konačni cilj i uspjeh u životu.
Dvije slavne izreke
1940. je prokleta godina za većinu Francuza. Ona je sinonim poniženja i poraza. Dok je zemlja bila uvučena u rat koji je počela gubiti, jedan je nepoznati general preko radio valova BBC-a izjavio misao koja je kasnije postala slavnom: “Francuska je izgubila bitku, ali ne i rat.” Bio je to general De Gaulle, koji je uvjerljivim izjavama ohrabrio sve one koji su odbijali nacistički jaram. Ova je njegova misao gotovo nezamijećeno prošla. Ali mala ga je skupina pomoraca s jednog britanskog otoka čula i pridružila mu se. Oni su bili osnivači oslobodilačke vojske. Njihovo ih je uvjerenje, podržano ustrajnošću, dovelo do pobjede!
Nemoguće je citirati generala De Gaullea ne sjećajući se velikog junaka iz Drugog svjetskog rata Winstona Churchilla. Jednoga ga je dana jedna škola pozvala u posjet. Za školu je to bio poseban događaj, jer je među mladima Churchill bio vrlo popularan. On je bio simbol hrabrosti i izdržljivosti. Bi li Velika Britanija opstala da nije imala takvog časnika? Churchill je ustao s mjesta na kojem je sjedio i praćem gromkim pljeskom krenuo prema govornici. Bez ikakvih je bilježaka počeo govor riječima: “Nikada, nikada, nikada nemojte odustati!”
To su bile jedine riječi što ih je tada izgovorio. Jedna od najkraćih izjava u povijesti. Dok je napuštao govornicu, bila je velika tišina. Čini se kao da je svatko vagao težinu tih riječi. Zatim je uslijedio ponovno gromki pljesak i trajao petnaest minuta, kao da im je taj čovjek otkrio tajnu pobjede: “Nikada, nikada, nikada nemojte odustati!”
Znajte da uspjeh i ustrajnost idu zajedno. Stoga svaki dan koračajte u pravom smjeru!
John Graz