“Tada mu reče gospodar: ‘Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!’” (Matej 25,21)
Oh, koliko ljudi čeka priliku da učini neko dobro djelo samopožrtvovanosti, a previđa male svakidašnje prilike koje im Bog daje da se dokažu! Radi se o životnim sitnicama koje razvijaju duh muškaraca i žena i određuju njihov karakter. Ove sitnice ne mogu se zanemariti, pa ipak čovjek treba biti spreman izdržati ozbiljne provjere kada kucne čas. …
Izgradnja vašeg karaktera nipošto nije završena. Svakodnevno se u građevinu postavlja dobra ili loša opeka. Ili gradite nakrivo, ili pak s preciznošću i točnošću, što će stvoriti predivan hram za Boga. Prema tome, ne čekajte velike prilike i ne zapostavljajte sadašnje male mogućnosti da činite makar mala djela ljubaznosti i dobrote. Riječima, tonom, gestama i pogledima možete pokazivati Isusov duh. Onaj tko zanemaruje te sitnice, a ipak laska sebi da je spreman činiti divne stvari za Gospodara, naći će se u opasnosti da ne uspije ni u čemu.
Život se ne sastoji od velikih žrtava i čudesnih postignuća, već upravo od sitnica. Dobrota, ljubav i uslužnost obilježja su kršćanina. … Mi trebamo njegovati dragocjene vrline koje su krasile Isusov karakter. … U međusobnom druženju ne smijemo nikada zaboraviti da postoje poglavlja u iskustvima drugih koja su zapečaćena za oči smrtnika. U nebeskim knjigama ima tužnih izvještaja koji se pomno čuvaju od radoznalih očiju. Tamo se nalaze zabilježene duge i mučne borbe s teškim okolnostima koje se javljaju u domu, a koje dan za danom potkopavaju hrabrost, vjeru i pouzdanje sve dok se i sama srčanost naizgled ne uruši. Ipak, Isus sve to zna i nikada ne zaboravlja. Takvim dušama riječi ljubaznosti i naklonosti dobrodošle su poput anđeoskih osmijeha. Snažan, ohrabrujući stisak ruke pravog prijatelja vrijedi više od zlata i srebra. Pomaže im da ponovno steknu odvažnost koja priliči ljudima. (Letter 16, 15. svibnja 1886., dvojici liječnika sanatorija u St. Heleni)