“Da žalosnima u Sionu kao dar dadnem na glavu nakit mjesto pepela, ulje radosti mjesto odjeće žalosti, hvalospjev mjesto plašljivosti? Drveća pravednosti zvat će se oni, nasad Gospodnji, za slavu njegovu.” (Izaija 61,3 — Šarić)
Nesretne i nepovoljne okolnosti mogu izazvati mnoge neugodnosti i duboku potištenost, ali je zapravo blagostanje prava opasnost po duhovni život. Ako se ljudsko biće neprestano ne pokorava Božjoj volji, ako nije posvećeno istinom i nema vjeru čija se snaga očituje ljubavlju i čisti dušu, blagostanje će u njemu sigurno pobuditi prirodnu sklonost k uobraženosti. …
U dolini poniženja, gdje ljudi ovise o Bogu da ih poučava i vodi na svakom koraku, nema sigurnosti. Ali neka se svatko tko ima živu vezu s Bogom moli za … one koji se nalaze na visokim položajima i za koje se u skladu s tim smatra da su vrlo mudri. Ako takvi ljudi ne osjete potrebu da se oslone na Ruku jaču od ljudske ruke, ako Bog ne bude njihov oslonac, imat će iskrivljeno viđenje o svemu — i past će.
Gospodin mi je naložio da sve ljude potičem da shvate kako su samo ljudi. Kristova crkva ima potrebu za bliskom zajednicom s Gospodinom Isusom. Ovisnost o Bogu obično osjećaju oni koji imaju najmanje ovozemaljskog blaga na koje se mogu osloniti.
Od sveg drveća, škotska jela jedan je od najboljih primjera iz kojega kršćani mogu izvući nadahnjujuće pouke. Škotska jela zahtijeva manje tla za svoje korijenje od bilo kojeg drugog drveća. U suhom tlu, među golim stijenama, ona nalazi dovoljno hranjivih tvari da bi ostala zelena i ljeti i zimi. S najmanjom količinom zemlje oko svojega korijenja, ona natkriljuje sve ostalo drveće u šumi uzdižući se u nebo do najviših visina. …
»lanovi Crkve koji se čvrsto drže svojih stavova predstavljaju drveće pravednosti koje je posadio Gospodin. Iako su možda okruženi nepovoljnim okolnostima, kao jela s malo zemlje oko svojega korijenja, oni ipak neprestano sežu prema Nebu crpeći hranu odozgo. Kao mirisave grane jele, oni dodaju milost na milost koju su primili. Skrivena hrana koja potječe od Boga vraća se Njemu u obliku najčistije službe. … Bog zahtijeva da Mu svaki čovjek posveti svoje najbolje snage. Nitko ne može ni u jednom ljudskom biću naći snagu koja će ga osposobiti da služi Bogu svom svojom snagom. On mora biti dionik božanske naravi. (Manuscript 145, 2. rujna 1902. — “Dnevnik”)