Koronavirus i proroštvo

Duhovnost 16. 04. 2020.

Od izbijanja pandemije koronavirusa mnogi ljudi postavljaju pitanja utemeljena na vjeri. Je li to Božji sud ljudskom rodu? Je li to znak kraja? Govori li biblijsko proročanstvo o tome? Čak i ako ljudi ne vjeruju u Boga ili Bibliju, pitaju se što njihovi kršćanski susjedi misle o tome. Stoga ćemo se pozabaviti onim što Biblija kaže o zaraznim bolestima i  ulozi koju one mogu igrati kao znakovi kraja u biblijskom proročanstvu. Je li trenutna pandemija “veliki događaj” kojega se mnogi boje?

Za početak, svi duboko udahnite i pogledajte neku perspektivu. COVID-19 je, nažalost, doveo do tisuća preuranjenih smrti, ali je još uvijek beznačajnog značaja spram takozvane “španjolske” gripe od prije stotinu godina. Ona je  zazvala pedeset do stotinu milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta, u vrijeme kad je svjetsko stanovništvo brojilo manje od dvije milijarde (danas je to blizu osam milijardi). Nadalje, u prošlosti je crna kuga, procjenjuje se, ubila od sedamdeset i pet do dvjesto milijuna ljudi (1347.— 1351.), u vrijeme kad je svjetsko stanovništvo brojilo manje od petsto milijuna. To je više ili manje omjer jedna od svake tri osobe na svijetu. Iako je trenutno stanje vrlo ozbiljno, u ljudskom smislu još nije na razini onoga što bi se moglo nazvati “apokaliptičkim razmjerima”.

Što Biblija ima reći o zaraznim bolestima ili pandemijama? U starijem dijelu Biblije osnovni je jezik drevni hebrejski. Hebrejska riječ za zaraznu bolest ili pandemiju je dever. Pojavljuje se u Starom zavjetu oko pedeset puta. Korijenska riječ na hebrejskom ima značenje “uništiti”, s proširenim značenjem “pomor” ili “kuga”. Ironično, ova riječ nije povezana samo sa zaraznom bolešću, već se često povezuje i sa životinjama; to je “bolest stoke“ (Izlazak 9,3). Bog je namjeravao upotrijebiti prijetnju kugom kako bi prestrašio Kanaance (stanovnike u kanaanskoj zemlji), tako da se Izrael ne bi morao boriti da uđe u Obećanu zemlju (Brojevi 14,12). Iz sadašnjeg iskustva znamo kako lako pandemija može izazvati paniku i iracionalno ponašanje.

Najčešća pojava “kuge” u hebrejskom dijelu Biblije bila je posljedica Izraelove nevjere Bogu. Kad je Izrael bio nevjeran Bogu, izgubili su Njegovu zaštitu, što se očitovalo u tome da su neprijatelji upali u njihovu zemlju i prouzročili uništenje. U tom kontekstu više puta nalazimo čuveni trio: rat, glad i kuga (Levitski zakonik 26,25; Jeremija 24,10; Ezekiel 14,12- 21). To troje zajedno prikazuju opsadu drevnoga grada. Rat tjera ljude unutar zidina grada, s nastavkom opsade dolazi glad, a krajnji ishod je zarazna bolest koju slijedi progonstvo (Levitski zakonik 26,21-26; Jeremija 21,6- 9; Ezekiel 7,15). Važno je pitanje na početku da se zarazna bolest (hebrejski: dever) ne nalazi u tim kontekstima kao razorna kazna od Boga, već kao posljedica neposlušnosti, što završava gubitkom Božje zaštite (Jeremija 27,13; 32,14; 34,17; 38,2). Pandemije ne dolaze zato što se Bog ljuti na ljude; nego su one prirodne posljedice ljudske nerazboritosti i pobune.

Noviji dio Biblije (Novi zavjet, napisan jednostavnim grčkim koji je bio zajednički jezik rimskog svijeta) manje govori o zaraznoj bolesti. Luka 21,11 povezuje “kuge” (grčki: loimos, loimoi) s potresima, gladima i nebeskim znakovima koji su se potom dogodili u vrijeme uništenja Jeruzalema sedamdesete godine. Tu riječ ne pronalazimo u dijelu Luke 21 koji govori o kraju svijeta (Luka 21,25- 28). Usporedni tekst prema Luki 21,11 je Matej 24,7. Tamo ćete u nekim biblijskim inačicama naći “kugu“, ali u drugima ne. Razlog je taj što grčki rukopisi na kojima se prijevodi zasnivaju ponekad uključuju “kugu”, a ponekad ne. Vjerojatno je “pošast” izvorno kod Mateja. Ali čak i da jest, Matej 24,8 ovo ne svrstava na kraj svijeta, već kao “početak porođajnih bolova”. Isus je kušnju doživljavao kao nešto općenito u ljudskom iskustvu, a ne nešto posebno povezano s krajem. Riječ se također metaforički koristi u Djelima 24,5: “Ovaj Pavao je takav štetočina.” Ta pogrdna primjedba, naravno, nema povezanosti sa značenjem koronavirusa danas.

Postoji još jedna grčka riječ koja se često prevodi kao “štetočina”. To je thanatos — uobičajena grčka riječ za “smrt”. Iz nekog razloga je ta uobičajena riječ odabrana u grčkom Starom zavjetu (LLXX.) kako bi se prevela hebrejska riječ za zaraznu bolest, dever. Dakle, grčka riječ za “smrt” u vrijeme pisanja Novog zavjeta može imati značenje “kuge” ili pandemije. Na ovaj se način koristi tri puta u knjizi Otkrivenja. U Otkrivenju 2,23 koristi se u kontekstu određenog događaja koji je danas prošlost. Drugi navod nalazi se u Otkrivenju 6,8. Jahač sivog konja dobiva vlast nad četvrtinom Zemlje kako bi ubijao mačem, glađu i kugom. Poput Mateja 24 i Luke 21, kuga se predviđa kao općenita značajka ljudske povijesti, što je sigurno bio slučaj.

Treća referenca na thanatos (smrt / kuga) ipak je očita u kontekstu kraja vremena. Kuge su jedna od posljedica pada “Babilona” neposredno prije Isusovog drugog dolaska. Ovaj tekst nam ne govori da je COVID-19 znak kraja — nema dovoljno podataka da bi to bilo točno. Ali to ukazuje, više od ostalih biblijskih tekstova, da je pandemija vjerojatno obilježje kraja vremena. Postoji još jedan biblijski redak o kraju vremena koji bi mogao biti bitan za naša pitanja, a to je Otkrivenje 16,2, koje govori o čirevima koji pogađaju sve koji imaju “znak zvijeri”. Iako su ti čirevi ozbiljni, tamo se ne upotrebljavaju biblijski izrazi za zaraznu bolest ili pandemiju.

Kratki zaključak ove biblijske studije je dvostruk. Prvo, pandemija kao takva nije “znak kraja”. Budući da su se u povijesti pojavile daleko gore pandemije, COVID-19 se ne bi trebao koristiti kao pokazatelj mjesta gdje se nalazimo u povijesti. Ako smo na kraju vremena, pokazat će se da su drugi pokazatelji značajniji od ovog. Jednostavno rečeno, biblijsko proročanstvo ne ukazuje na to da je pandemija ključni element “znakova kraja”, niti je isključuje kao jednu od nevolja kraja. Drugo, pandemija nije izravna, aktivna Božja kazna, nego je posljedica ljudskog stanja koje Biblija naziva grijehom i pobunom protiv Boga. Prema Bibliji, Bog je (preko Isusa Krista) Stvoritelj i podupiratelj života (Ivan 1,3-5). Ali u svemiru postoje sile koje se suprotstavljaju Bogu i stvaraju bol i uništenje (Job 1,6-12; 2,1-6). Riječ “sud” je u određenoj mjeri prikladna kod pandemije — Bog dopušta čovječanstvu da krene svojim putom, i požanje posljedice.

Postoji li još nešto u Bibliji što bi moglo biti od pomoći u trenutnoj krizi? U starozavjetnim okvirima zarazna bolest bila je stanje koje se moglo i trebalo ublažiti ljudskim djelovanjem (Jeremija 27,13; 38,2). Najpraktičniji lijek koji se u Bibliji nudi za zarazne bolesti je zapravo društvena izolacija (Brojevi 5,1-4; vidi također Brojevi 12,10-15 i Levitski zakonik 13,45-46) — baš ono što mnogi od nas sada proživljavaju. Za zajednicu je važno razdvojiti one koji imaju bolest i one koji je nemaju, koliko je to moguće. Suradnja s vlastima u tim pitanjima ne bi trebala stvarati osudu savjesti vjernicima; zapravo, savjest bi trebala poticati suradnju u ovakvoj krizi (Rimljanima 13,1-5).

Rekavši sve to, proročanstvo jasno ukazuje da je panika jedna od značajki završnih događaja (Luka 21,25-26). Može li COVID-19 dovesti do eshatološke razine panike? Nisam prorok, ekonomist ili znanstvenik, pa uzmite sljedeće sa zrnom soli. COVID-19, kako to doživljavamo, mogao bi biti puno gori, ubivši (u najgorem javno objavljenom scenariju) čak dva milijuna Amerikanaca i desetke milijuna ljudi po cijelom svijetu. To bi ga stavilo na razinu “španjolske” gripe, ali ne i na broj žrtava crne kuge. Najveća briga nije trenutni virus, već mutacija virusa u nešto još opasnije. Ovu mogućnost važno je pomnije sagledati, ali ne čini mi se vjerojatnom (otvoren sam za ispravljanje ovih znanstvenih izvora, a ne internetskih spekulacija). Virusi imaju tendenciju smanjenja, a ne povećavanja potencijala tijekom vremena. Zbog nedostatka široko rasprostranjenog testiranja, stopa smrtnih slučajeva trenutno je vjerojatno niža od tri posto, jer mnogi ljudi koji imaju COVID- 9 to uopće ne znaju. U Njemačkoj, zemlji u kojoj je testiranje mnogo raširenije od većine zemalja, stopa smrtnosti je trenutno oko 0,8, što je oko četvrtine svjetske stope. U Sjedinjenim Američkim Državama je trenutno manja od 2 posto.

Moja veća briga za budućnost je gospodarski pad zbog društvene izolacije tijekom mnogih mjeseci (ako se to pokaže potrebnim). Najgore su procjene da bi nezaposlenost u Sjedinjenim Američkim Državama mogla dosegnuti dvadeset ili više posto, ako bi mjere karantene trajale šest do dvanaest mjeseci. To bi moglo izazvati još jednu veliku depresiju.

S obzirom na paničnu kupnju koja se već dogodila, društveni poredak u svijetu Facebooka i postkršćanske kulture lako bi se mogao srušiti, što bi dovelo do nereda, pljački i drugih posljedica. Među vjerojatnim posljedicama bio bi završetak visokog obrazovanja “licem u lice” kako ga znamo, dugoročni pad turizma i međunarodnih putovanja, veliki pad ugostiteljskih djelatnosti i maloprodaje te, u današnjem ozračju, ozbiljan porast uočljivog protukršćanskog progona.

Vrlo je moguće da će se za nekoliko godina sadašnji globalni odgovor na COVID-19 shvatiti kao pretjerana reakcija. Ali budući da nikada nećemo zasigurno znati je li to doista istina, drago mi je što radimo ono što radimo, za svaki slučaj. Na pitanje kad će se dogoditi posljednji događaji u povijesti Zemlje, važne su Isusove riječi: “Ostanite budni, jer ne znate…” (Matej 24,42)

Dr. Jon Paulien, dekan na Sveučilištu Loma Linda. Objavljeno s njegovog bloga revelation-armageddon.com .