“Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Bože Svemogući! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3)
Bog je odlučio da Knez patnika u ljudskom obliku bude sudac cijelom svijetu. Onaj koji je došao iz nebeskih dvorova da spasi ljudski rod od vječne smrti; Onaj kojega su ljudi prezreli, odbacili i na kojega je bio usmjeren sav prijezir koji su ljudi, nadahnuti Sotonom, sposobni osjetiti; koji je dopustio da bude izveden pred zemaljski sud i koji je podnio sramnu smrt na križu — samo On treba izreći kaznu ili nagradu. Onaj koji je podnio muku i poniženje na križu, prema Božjem savjetu treba dobiti nagradu koju zaslužuje i popeti se na prijestolje, jer Ga cijeli svemir priznaje kao Kralja naroda. On je preuzeo zadaću spasenja i pokazao pred svjetovima koji nisu pali i pred nebeskom obitelji da je može ispuniti. Krist je taj koji ljudskim bićima daje milost pokajanja; Otac je prihvatio Njegove zasluge u korist svake duše koja je član Božje obitelji.
U dan konačne kazne i nagrade i sveti i grešnici prepoznat će u Njemu Suca svih živih. Svaka kruna dana svecima Višnjega bit će stavljena Kristovim rukama — onim rukama koje su okrutni svećenici i knezovi prikovali na križ. Samo On ljudima može darovati utjehu vječnog života.
Mudracima s Istoka koji su tragali za Kristom dan je znak na nebu. Pastirima koji su čuvali stada na betlehemskim brežuljcima pokazala se anđeoska vojska. Cijelo Nebo prepoznalo je Kristov dolazak. Nevidljivi anđeli bili su u sudskoj dvorani. Kada je Krist bio mučen i okrutno bičevan, jedva da su mogli podnijeti taj prizor. Nebeski anđeli bili su prisutni prigodom Njegove smrti. Tama koja je pokrila zemlju u vrijeme raspeća sakrila je nebeska moćna bića; ali zemlja se zatresla kada je stupilo nebesko mnoštvo. Stijene su se rascijepile. Zemlja je tri sata bila obavijena neprobojnom tamom; priroda je svojom tamnom odorom sakrila patnju Božjeg Sina. (Review and Herald, 22. studenoga 1898.)
Za razmišljanje: Što ću reći Isusu kada mi dâ krunu?