Kraljevi podanici!

“Ta Gospod je naš sudac, Gospod je zakonodavac naš, Gospod je naš kralj, on će nas spasiti.” (Izaija 33,22 — Varaždinska Biblija)
Jutros (zapis iz dnevnika rano ujutro 5. rujna 1900.) je moja duša ispunjena slavljenjem i hvaljenjem Boga od kojega dolazi sva milost i blagoslovi koje dobivamo. Jahve je dobar i Njegova milost traje dovijeka. Slavit ću Onoga koji je svjetlo mojeg bića i moj Bog. On je izvor sve snage i sile. Zašto Ga mi ne slavimo upućivanjem riječi nade i tješenjem drugih? Zašto su naše usne tako nijeme? Govor je dar s Neba i trebalo bi ga koristiti u oglašavanju hvale Onome koji nas je pozvao iz tame u svoje predivno svjetlo. … O, koliko bi se dobra postiglo kada bi Boga poštovali svi koji tvrde da su kršćani! … Sveto svjetlo obasjava ljude šireći najbogatije blagoslove. Sve nam je osigurano, svaka naša prolazna i duhovna potreba je zadovoljena. A ipak koliko malo zahvalnosti prima Davatelj! … Kad prima Krista kako svojeg Vođu, ljudska volja mora se potpuno pokoriti božanskoj volji. Gospodin može provesti svoju volju preko onih koji su Mu se tako predali, jer oni pokazuju čvrstoću i radosnu poslušnost Njegovim zapovijedima. Bog očekuje od nas da se pokoravamo bez pogovora. Trebamo se pitati: “Gospodine, što želiš da činim?” Pa iako zapovijed može biti čvrsta i zastrašujuća kao ona koja je dana Abrahamu, mi trebamo poslušati. Abrahamova duša se slomila kad je čuo zapovijed: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.” (Postanak 22,2) Ali on je bez oklijevanja poslušao. Sve naše aktivnosti i naši poslovi trebali bi biti u savršenom skladu s Božjim zapovijedima. Podanici moraju poštovati zakone Božjeg kraljevstva. Kao vjerne podanike Kristovog križa treba nas krasiti strast za ulazak u Božje kraljevstvo. Bog može vjerovati onima koji Ga bespogovorno slušaju da će biti Njegovi vjerni predstavnici. (Manuscript Releases 96, 1900.)