„Ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.“ (Filipljanima 2,8)
Zbog radosti koja Mu je bila određena, Krist je pretrpio križ, prezreo sramotu i sjeo zauvijek s desne strane Bogu. On je umro na križu kao žrtva za svijet i preko te žrtve izliven je najveći blagoslov koji je Bog mogao dati – dar Duha Svetoga. Taj blagoslov namijenjen je svima koji prihvate Krista.
Ovaj grešni svijet poprište je najvećeg sukoba za koji znaju nebeski svemir i zemaljske sile. On je pozornica na kojoj će se odigrati najveća bitka između dobra i zla, između Neba i pakla. Svako ljudsko biće ima svoju ulogu u tom sukobu. Nitko ne može ostati na ničijem tlu. Ljudi moraju ili prihvatiti ili odbaciti Otkupitelja svijeta. Svi su svjedoci za Krista ili protiv Njega. Krist poziva one koji stoje pod Njegovom zastavom da se na Njegovoj strani uključe u bitku kao vjerni vojnici kako bi mogli naslijediti vijenac života. Oni su posvojeni kao Božji sinovi i kćeri. Krist im je ostavio svoje sigurno obećanje da u nebeskom kraljevstvu čeka velika nagrada one koji zajedno s Njime sudjeluju u Njegovom poniženju i patnjama radi istine.
Križ na Golgoti izaziva i konačno će pobijediti sve zemaljske i paklene sile. U križu se stječu svi utjecaji i iz njega izlaze svi utjecaji. On je veliko središte privlačnosti jer je na njemu Krist dao svoj život za ljudski rod. Ova žrtva bila je ponuđena s namjerom da se čovjek vrati u svoje prvobitno savršenstvo; da, i više od toga. … Ona je bila prinesena da mu omogući potpunu promjenu karaktera, da ga učini više nego pobjednikom. Oni koji Kristovom snagom svladaju velikog neprijatelja Boga i čovjeka, u nebeskim će dvorovima zauzeti mjesto iznad anđela koji nikada nisu sagriješili. (General Conference Bulletin, 2. tromjesečje 1899.)