Krist je svećenik na prijestolju

2. 03. 2013.

“Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega, koji je prošao kroz nebesa, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo!” (Hebrejima 4,14)

U nebeskom je hramu, u Božjem prebivalištu, Njegovo prijestolje utvrđeno na pravdi i sudu. U Svetinji nad svetinjama nalazi se Njegov Zakon, veliko mjerilo pravde kojim se ispituje cijelo čovječanstvo. Kovčeg saveza, u kome se čuvaju ploče Zakona, pokriven je prijestoljem milosti, pred kojim Krist iznosi zasluge svoje krvi za spas grješnika. Time je predstavljeno sjedinjenje pravde i milosti u planu čovjekova spasenja. …
Kao svećenik, Krist sada sjedi s Ocem na Njegovom prijestolju. (Otkrivenje 3,21) Na prijestolju s Vječnim, Samopostojećim, sjedi Onaj koji “je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo”, “koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio”, da “može pomoći onima koji stoje u kušnji”. “Ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca.” (Izaija 53,4; Hebrejima 4,15; 2,18; 1. Ivanova 2,1) Njegovo se posredovanje zasniva na probodenom i lomljenom tijelu, na neukaljanom životu. Ranjene ruke, probodena rebra, prikovane noge mole za palog čovjeka, čije je otkupljenje plaćeno tako neizmjernom cijenom. (Velika borba, str. 329,330)
Kristovo posredovanje za čovjeka u nebeskom Svetištu isto je tako bitno u planu spasenja kao što je to bila i Njegova smrt na križu. … Zbog nedostataka u njihovom karakteru Sotona nastoji zavladati umom, i zna da će uspjeti ako ih budu dalje njegovali. Stoga stalno pokušava svojim kobnim lažima prevariti Kristove sljedbenike, tvrdeći kako ne mogu pobijediti. Ali Isus svojim ranjenim rukama, svojim slomljenim tijelom, moli za njih i objavljuje svima koji Ga budu slijedili: “Dosta ti je moja milost.” (2. Korinćanima 12,9) … Nitko dakle ne treba misliti da su njegove manjkavosti neizlječive. Bog će mu dati vjeru i milost da ih nadvlada.
Mi sad živimo u vrijeme velikog dana pomirenja. … Na isti način svi koji bi htjeli da im imena ostanu u knjizi života trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje probe, postiti pred Bogom, žalosni zbog grijeha i iskreno se kajući. Oni moraju duboko, temeljito ispitati srce. (Isto, str. 386,387)