“Ako Bog tako odijeva travu u polju koja danas jest, a već se sutra baca u peć, koliko će više vas, malovjerni?” (Luka 12,28)
Bog nas poziva da razmišljamo o Njegovim djelima u prirodi. On želi da svoj um odvratimo od proučavanja umjetnoga i usmjerimo ga prema onome što je prirodno. To ćemo bolje razumjeti kad podignemo pogled prema Božjim gorama i budemo razmišljali o djelima koja su Njegove ruke načinile. One su Božje djelo. Njegove ruke oblikovale su planine i učvrstile ih na njihovom mjestu da se ne pomiču osim na Njegovu zapovijed. Vjetar, sunce, kiša, snijeg i led — sve to služi Njemu i izvršava Njegovu volju.
Treba li nas onda čuditi što je Krist, koji je sve to stvorio, izabrao svetište pod vedrim nebom, što je želio biti okružen djelima svojeg stvaranja? … Isus je svoje duhovne pouke izvlačio iz prirodnih pojava jer su bile bliske Njegovim slušateljima. Pomoću njih je prikazivao istinu. Ubrao bi ljiljane u dolu, stavio ih u ruke djeci i pomoću tih jednostavnih primjera objavljivao istinu svoje Riječi. Božja riječ i priroda koja nas okružuje naši su udžbenici. Bog je našim osjetilima izložio ljepote prirode, i On sa zadovoljstvom i očinskom radošću gleda kako Njegova djeca uživaju u svemu lijepom što ih okružuje.
Korijen stabla ima dvostruku ulogu. Svojim žilama treba se čvrsto držati za zemlju, dok istodobno upija potrebne hranjive tvari. Tako je i s kršćaninom. Kada je njegova zajednica s Kristom, roditeljskim stablom, potpuna, kad se hrani na Njemu, struja duhovne snage dospijeva do grančica. Može li lišće na takvoj grani uvenuti? Nikad. Dokle god duša seže Kristu, nema opasnosti da će lišće uvenuti, otpasti i istrunuti. Kušnje koje mogu navaliti kao oluja neće ga iščupati iz korijena. Pobude za svoje postupke pravi kršćanin crpi iz duboke ljubavi prema svojem Otkupitelju. Njegova privrženost Učitelju iskrena je i sveta. A upravo o vedrom kršćaninu kojega je lako voljeti Krist kaže: “Jer vi ste mi svjedoci.” (Izaija 43,10) …
One koji u Bogu traže utočište, koji su povjerovali u poruku s Neba, koji vjeruju da je vjeran i pravedan da im oprosti ako priznaju svoje grijehe, On će očistiti od svake nepravde. Naš Bog se zarekao vlastitim veličanstvom i beskonačnošću da će darovati oprost i mir svima koji Mu priđu u Isusovo ime. (Manuscript 16, 25. ožujka 1897. — “Načela odgoja”)