Krist koji živi

28. 05. 2020.

“Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, u tami je sveudilj. Tko ljubi svoga brata, stalno je u svjetlu, i u njemu nema sablazni.” (1. Ivanova 2,9.10)

Sinoć sam sanjala kako se neko društvance okupilo na vjerski sastanak. Tu je bio netko tko je ušao i smjestio se u mračni ugao gdje neće privlačiti ničiju pozornost. Nije bilo duha slobode. Gospodnji Duh bio je ograničen. Starješina crkve iznio je neke primjedbe. Činilo se da je pokušavao nekoga povrijediti. Primijetila sam tugu na licu tuđinca. Postalo je jasno da nema Isusove ljubavi u srcima onih koji su tvrdili da vjeruju u istinu, a posljedično se zapažala odsutnost Kristovog duha i nedostatak ljubavi i prema Bogu i jednih prema drugima. To okupljanje ni za koga nije bilo osvježenje.

Kad je sastanak već bio pri kraju, stranac je ustao i glasom plačnim i punim tuge rekao prisutnima da imaju veliku potrebu u svojoj duši i iskustvu za Isusovom ljubavlju koja se u velikoj mjeri nalazi u svakom srcu u kojem se Krist nastanio. Svako srce obnovljeno Božjim Duhom ne samo da će voljeti Boga, već i svojeg brata i ako taj brat pogriješi, ako padne u grijeh, s njim treba postupati u skladu s Evanđeljem. Svaki korak treba učiniti u skladu s uputama danim u Božjoj riječi. “Braćo, ako i upadne tko u kakav prekršaj, takvog vi duhovni ispravljajte u duhu blagosti! I pazi na samoga sebe da i ti ne budeš iskušan” (Galaćanima 6,1), rekao je. “Sjećate li se Kristove molitve kad je ostavio učenike prije duge, mučne borbe u Getsemanskom vrtu, prije izdaje, suđenja i raspeća?” (vidi Ivan 17,15-23) …

Pazite kako postupate sa svojinom Kristove krvi. Postojat će potreba za odlučnim i vjernim korenjem zlih djela, ali neka onaj tko to preuzme na sebe pazi da nije i sâm odvojen od Krista. On mora biti duhovan i obnoviti grešnika u duhu krotkosti. …

Kristov duh i karakter pokazuju se u Božjim izabranim ljudima u njihovim razgovorima o nebeskim stvarnostima, krotkosti i besprijekornom ponašanju. Svi koji se vladaju po Božjem Duhu, Božji su sinovi. (Manuscript 32, 28. svibnja, 1887., dnevnik, “Posjet Njemačkoj”)