„On nas je oslobodio od tolike smrtne pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet osloboditi.“ (2. Korinćanima 1,10)
Naš Spasitelj došao je na ovaj svijet da u ljudskoj naravi izdrži sve kušnje kojima je čovjek izložen. U svojem životu On se suočio sa snagom zloćudnog neprijatelja da prevari, da zavede, da uništi. Kao Otkupitelj ljudskog roda, On opominje ljude da ne teže za onim što bi ih moglo skrenuti s uskog puta. On je prokrčio stazu slave za one koji putuju u nebeske stanove koje je otišao pripremiti svima koji žele postati članovi kraljevske obitelji. …
Svojim životom Krist je otkupio sva ljudska bića. On je umro okrutnom smrću da bi spasio ljudska bića od vječne smrti. Dao je svoj bezgrešni život da bi grešniku omogućio život koji je sličan Božjem životu. Svojom smrću On je čovjeku otvorio mogućnost da raskine sa Sotonom, da se vrati u zajednicu s Bogom i da vjerom u Otkupitelja dobije oprost. …
Onaj kome na raspolaganju stoje sve sile i na Nebu i na Zemlji, uzdići će svaku dušu koja se kaje i vjeruje. Svima koji Ga prime On daje snagu da postanu Božji sinovi. On se duboko zanima za svaku dušu jer je cijenom svojeg života platio da nitko ne bude izgubljen za svu vječnost. (Letter 264, 1903.)
Kristovi sluge mogu i trebaju biti u stanju suočiti se sa svakom kušnjom i svladati je. Trebaju reći: „Ja ne pripadam sebi jer sam kupljen otkupninom. Zahvaljujući beskrajnoj žrtvi koju je Krist dao za mene, ne mogu Mu dati više nego što traži od mene. Sve je postalo Njegovo. On me je otkupio, tijelo, dušu i duh. On traži sve moje vrijeme, sve moje sposobnosti!“ (General Conference Bulletin, 2. tromjesečje 1899.)
Oni koji Ga prime i koji uzvjeruju u Njega, postaju duhovna Božja djeca. Oni su posvojeni u kraljevsku obitelj i budući da nastoje činiti Božju volju, poprimaju i Njegovo obličje. (Letter 264, 1903.)
Preporučujemo:
