Krist nije morao ponijeti krivnju ovoga svijeta

“Kad se nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio, a znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju.” (Luka 22,44)
Krist nije bio primoran na to (da snosi krivnju umirućeg svijeta). On je dobrovoljno položio svoj život kako bi spasio ovaj svijet. Zahtjevi Božje vladavine bili su pogrešno shvaćeni zahvaljujući varljivim riječima i djelima Sotone, tako da su Otac i Sin uvidjeli i osjetili da postoji potreba za posrednikom. … Cijeli svemir je s velikom pozornošću promatrao Kristov život — svaki Njegov korak, od jasala do tog strašnog prizora od presudnog značenja. Svjetovi koji nisu pali promatrali su ishod tog sukoba. Promatrali su Božjeg Sina, svojega voljenog Zapovjednika koji je u nadljudskoj patnji padao kao mrtav na bojnom polju da bi spasio izgubljeni i zli svijet. … Sotona je navaljivao na Njega svom silinom svojih kušnji. Pokušao Ga je uvjeriti da su grijesi svijeta previše uvredljivi za Boga, da zahtijevaju preveliku kaznu — da se na Njega, jedinorođenog Sina Božjeg, nikad više neće gledati kao na čistog, svetog i neokaljanog. Krist se sada nalazio u položaju u kojem nikad prije nije bio. Do tog trenutka On je stajao kao posrednik za druge. Sada je i sâm čeznuo za posrednikom. Hoće li Njegova ljudska narav moći podnijeti takav napor? Hoće li grijesi otpalog svijeta, od Adamovog prijestupa do kraja vremena, biti položeni na Njega? … U trenucima najveće krize, dok su se srce i duša lomili pod teretom grijeha (svijeta), bio je poslan Gabriel da Ga osnaži. I dok Ga anđeo tako onemoćalog podupire, Krist uzima gorku čašu i ispija njezin sadržaj. Do božanskog Stradalnika dopire jauk izgubljenog i umirućeg svijeta, i s Njegovih okrvavljenih usana otimaju se riječi: “Ako pali rod mora poginuti ako ja ne ispijem ovu čašu, neka bude Tvoja volja, a ne moja.” … Na Nebu je zavladala tišina. Nije taknuta nijedna harfa. Nebo je promatralo svojega Gospodina okruženog legionima sotonskih snaga, dok je Njegovu ljudsku narav pritiskala jeziva, tajanstvena tjeskoba. … Osnažen prisutnošću anđela poslanog s Neba, Isus ustaje obliven krvavim znojem i u velikoj boli po treći put odlazi k svojim učenicima. … Ali ponovno biva razočaran. Zatekao ih je kako spavaju u času Njegove najveće agonije. Taj prizor je ražalostio i anđele. … Proročanstvo je objavilo da će “Silni” … gaziti u kaci sam, jer “od naroda nikog ne bijaše” s Njim (vidi Izaija 63,3). (Manuscript 42, 1897.)