Krist nije podijeljen

10. 09. 2020.

“Ali je Bog udove, i to svaki pojedini od njih, razmjestio na tijelu kako je htio. … Ne može oko reći ruci: ‘Ne trebaš mi’, ili opet glava nogama: ‘Ne trebate mi.’” (1. Korinćanima 12,18-21)

Iako nemaju svi ljudi isti karakter, to nije razlog da se međusobno odvajaju. Ako smo djeca nebeskog Kralja, različitost nas ne bi trebala navoditi da jedni drugima stajemo na put.

Gospodnja je zamisao da Njegovi sluge imaju različite darove. Po Njegovoj je promisli da su ljudi različitih umova dovedeni u crkvu kao Njegovi suradnici. Tu se stječe mnoštvo različitih umova i potrebni su različiti darovi. Božji sluge trebaju raditi u savršenom skladu. Zahvaljujem Bogu što nismo svi potpuno isti, iako svi trebamo imati isti duh — duh koji je prebivao u Kristu. Apostol Ivan nije bio kao apostol Petar. Svatko od njih trebao je pokoriti svoje posebnosti i omekšati vlastiti temperament kako bi mogli pomagati jedni drugima posvećeni istinom.

Pred nama ide Kristova pravednost. Trebamo oponašati Njegov karakter. I što će se onda dogoditi? — Slava Gospodnja bit će nam nagrada. Naš Vođa ide pred nama i dok Ga slijedimo, On nam udjeljuje svoju pravednost koja se u našem životu otkriva u urednom življenju i pobožnim razgovorima. Vjera i djela čine nas kršćanima pripremajući nas da zajedno prebivamo na nebeskim mjestima s Kristom.

Je li Krist podijeljen? — Nije. Krist koji prebiva u jednoj duši ne može biti u svađi s Kristom u drugoj duši. Moramo naučiti prihvaćati posebnosti ljudi oko nas. Ako se moja volja nalazi pod upravom Kristove volje, kako možemo ne slagati se sa svojom braćom? Ako smo u razmirici, to nam pokazuje da trebamo razapeti svoje “ja”. Onaj koga Krist oslobodi doista postaje slobodan. Nismo potpuni u Kristu ako ne ljubimo jedan drugoga onoliko koliko nas On ljubi. Postupajući prema toj Njegovoj zapovijedi, pružamo dokaz da smo potpuni u Njemu.

Moramo imati vjeru o kojoj su proroci prorokovali i apostoli propovijedali — vjeru koja radi po ljubavi i čisti dušu. (Letter 141, 10. rujna 1902., starješini S. N. Haskellu na evangelizaciji u New Yorku)