Krist posreduje za nas

21. 05. 2019.

“Imamo takva velikog svećenika koji sjede s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima, službenik Svetišta i pravog Šatora, onoga koji podiže Gospodin, a ne čovjek.” (Hebrejima 8,1.2)

Smrtno oko nije u stanju sagledati Kristovu ljepotu i privlačnost. Jedino unutarnje prosvjetljenje Duhom Svetim može čovjeka osposobiti da spozna Njegovu beskrajnu milost, nemjerljivu ljubav, blagonaklonost i slavu, koje duši otkriva u kakvom bi se beznadnom, bespomoćnom stanju našla bez milosti i oprosta Nositelja grijeha — bez Kristove dovoljnosti.

Nitko nikad nije došao na naš svijet s takvom porukom o milosti, beskrajnom suosjećanju i neizrecivoj ljubavi kao naš Spasitelj, i nitko nikad nije doživio takvo postupanje od ruku palog čovjeka. “Ne znate li da ne pripadate sami sebi.” (vidi 1. Korinćanima 6,19.20) Mi smo Kristovi po stvaranju, Njegovi smo po otkupljenju. On je jedino bezgrešno Biće koje je radi nas pretrpjelo patnju, sramno poniženje i odbacivanje. …

Kako bi se onda oni koji su postali nova stvorenja u Kristu Isusu, koji su spašeni na osnovi Njegovih zasluga trebali ponašati pred svemirom? Trebaju li se žaliti? Trebaju li optuživati jedni druge? Zar ne bi bilo mnogo prikladnije da pokažu krotak i smjeran duh? “Naučite se od mene”, rekao je veliki Učitelj, “jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,29.30) Hoćemo li otkrivati takav duh u svojem karakteru? Hoćemo li nositi Njegov jaram i uzeti Njegovo breme? …

Kad bi svi mogli vidjeti Krista pred prijestoljem kako čeka na njihove molitve, da Mu predaju svoju volju, da odustanu od pobune i obnove svoju vjernost, molili bi se Bogu u dubokom pokajanju da im oprosti što su kršili Njegov Zakon, što su utjecali na druge da i oni zanemare Jahvin Zakon. Sjedinjena neprijateljska vojska likuje zbog njihovog oklijevanja. Hoće i dalje ostati pod osudom Zakona? Ili će stati na Kristovu stranu i svojim utjecajem i znanjem stečenim na osnovi iskustva pomoći nevjernom, buntovnom rodu? Hoće li sada postati suradnici Isusa Krista koji posreduje za njih pred Ocem? Anđeli zadržavaju sile uništenja jer im je izuzetno stalo do tih buntovnih sinova i žele im pomoći da se vrate stadu, u sigurnost i mir, kako bi konačno mogli pobijediti i biti spašeni, spašeni za vječnost s Božjom obitelji na Nebu. (Manuscript 29, 21. svibnja 1900. — “Vjernost u upraviteljskoj službi”)