„Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da radim kako mi je zapovjedio Otac!“ (Ivan 14,31)
Oni koji su iskusili Božje blagoslove trebali bi biti najzahvalniji među ljudima.
Trebali bi upućivati Bogu riječi zahvalnosti zato što je Krist došao u grešnom tijelu, što je svoju božansku narav zaogrnuo ljudskom da bi svojim karakterom mogao otkriti pred svijetom Božje savršenstvo. On je došao predstaviti Boga, ali ne kao strogog suca, već kao oca punog ljubavi. …
Gospodin Isus je primjer u svemu. Djelima koja je činio, jasno je objavio da je u uskoj vezi sa svojim Ocem i da svakim svojim potezom ispunjava Božje vječne namjere. U duhu, u djelima, u cijeloj svojoj zemaljskoj povijesti, On je otkrivao Božji um i namjere prema svojem nasljedstvu u ljudskom rodu. Poslušnošću Božjem zakonu, prikazao je u svojoj ljudskoj naravi činjenicu da je Zakon prijepis božanskog savršenstva. Dajući Krista kao dar svijetu, Bog je zadivio grešne muškarce i žene čudesnim pokazivanjem svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio; ali iako želi da svi dođu u pokajanje, izjava da ni na koji način neće opravdati krivoga ništa manje ne pokazuje Njegov karakter. Kad bi na bilo koji način opravdao ili prihvatio grijeh, Njegovo bi se prijestolje pokvarilo. …
Svi koji prihvate Isusa Krista kao svojeg Spasitelja, dobivaju nebesku zaštitu i nebesko svjetlo, jer su nebeski anđeli poslani da služe onima koji će baštiniti spasenje. Viđenje koje je dobio Jakov o ljestvama koje donjim krajem stoje na zemlji a vrhom se dotiču Božjeg prijestolja i po kojima silaze i penju se nebeski anđeli, prikazuje plan spasenja. Da su ljestve bile prekratke za samo jedan centimetar, veza između Neba i Zemlje bila bi prekinuta i svi bi bili beznadno izgubljeni. Međutim, ljestve su čvrsto oslonjene na Zemlju tako da Nebo može biti povezano sa Zemljom i da grešni ljudski rod može biti otkupljen i izbavljen. Krist je prikazan tim ljestvama koje je vidio Jakov, ljestvama čiji je donji kraj na Zemlji, a vrh dopire do Božjeg prijestolja. … Preko Krista nebeske sile mogu razgovarati s ljudskim oruđima. (Signs of the Times, 11. travnja 1895.)