“Molite jedan za drugoga da ozdravite.” (Jakov 5,16)
Kao onima koji vjeruju u Krista, potrebna nam je veća vjera. Trebamo se moliti mnogo žarkije. Mnogi se pitaju zašto su njihove molitve tako beživotne, njihova vjera tako slaba i kolebljiva, a njihovo kršćansko iskustvo tako oskudno i nesigurno. Zar nismo postili, kažu, i “žalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama”? (Malahija 3,14) U pedeset osmom poglavlju knjige proroka Izaije Krist je pokazao kako se ovo stanje može promijeniti. On kaže: “Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat’ spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.” (Izaija 58,6.7) To je recept koji je Krist prepisao malodušnoj, nesigurnoj i uzdrhtaloj duši. Neka oni koji su tužni, koji hode žalosno pred Gospodinom, ustanu i pomognu onima kojima je potrebna pomoć.
Svakoj crkvi potrebna je sila Duha Svetoga koja će njome upravljati i sada je vrijeme da se molimo za tu silu. Ali u svemu što čini za čovjeka, Bog želi da čovjek surađuje s Njim. Zato Gospodin poziva Crkvu na veću pobožnost, na razvijanje snažnijeg osjećaja dužnosti i jasnijeg shvaćanja svojih obveza prema svojem Stvoritelju. Bog poziva svoju djecu da budu čist, svet i vrijedan narod. A kršćansko djelo pružanja pomoći jedno je od sredstava kojima se ovo postiže, jer Duh Sveti održava vezu sa svima koji služe Bogu. …
Sve što je na Nebu stoji na raspolaganju svakoj duši koja će raditi kao što je Krist radio. Kad vjernici kao pojedinci prihvate posao koji im je određen, bit će okruženi potpuno drugačijim ozračjem. Blagoslov i sila pratit će sve njihove napore. Ostvarit će veću plemenitost uma i srca. Sebičnost koja je sputavala njihovu dušu bit će nadvladana. Njihova će vjera postati živo načelo. Njihove molitve bit će vatrenije. Osjetit će utjecaj Duha Svetoga koji će ih oživiti i posvetiti i dovesti bliže nebeskom kraljevstvu.
Spasitelj ne gleda na položaj ili društveni sloj, svjetovnu čast ili bogatstvo. Pred Njim ima veliku vrijednost karakter i posvećenost cilju. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 6, str. 229— 231)