Kristovo dragocjeno blago

19. 03. 2018.

“Da, moji će biti, veli Gospod Nad Vojskama, u dan kad ja pripravim svoje blago. I poštedjet ću ih kao što čovjek poštedi sina svojega koji mu služi.” (Malahija 3,17 — Varaždinska Biblija)
Nebesko kraljevstvo prikazano je kao trgovac “koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga” (Matej 8,45.46). Ova usporedba ima dvostruko značenje i može se primijeniti ne samo na čovjeka koji traži nebesko kraljevstvo, nego i na Krista koji traži svoje izgubljeno nasljedstvo. Zbog grijeha čovjek je izgubio svetu nevinost i postao sužanj Sotone. Krist, jedinorođeni Božji Sin, zavjetovao je sebe za otkupljenje čovjeka i platio je cijenu svojeg otkupa na križu na Golgoti. On je ostavio svjetove koji nisu pali, društvo svetih anđela u svemiru, jer nije mogao biti zadovoljan dok god je čovječanstvo otuđeno od Njega. Nebeski Trgovac ostavlja svoj kraljevski plašt i krunu. Iako je Knez i Zapovjednik cijelog Neba, On uzima na sebe odjeću čovječanstva i dolazi na svijet koji je oštećen i pokvaren prokletstvom da bi tražio onaj jedan izgubljeni biser, čovjeka koji je pao zbog neposlušnosti. … On pronalazi svoj biser zakopan u smeću. Sebičnost obavija ljudsko srce i ono postaje sputano Sotoninom tiranijom. Ali On uzdiže dušu iz mraka da bi pokazao slavu Onoga koji nas je pozvao iz tame u svoje veličanstveno svjetlo. Mi smo dovedeni u zavjetni odnos s Bogom i primamo oprost i nalazimo mir. Isus pronalazi biser izgubljenog čovječanstva i ugrađuje ga u svoju krunu. … On ispunjava najveće grešnike, najveće slabiće, nadom. On kaže: “A tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van.” (Ivan 6,37) Kada duša pronađe Spasitelja, Spasitelj se raduje kao trgovac koji je našao dragocjeni biser. Svojom milošću On će raditi na duši sve dok ona ne bude kao dragulj uglačana za nebesko kraljevstvo. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Ivan 3,16) (The Youth’s Instructor, 10. listopada 1895.)