Kristovo poslanje moglo se ispuniti samo kroz patnju

“Ako si zaista Sin Božji, baci se dolje, jer je pisano: ‘Naredit će svojim anđelima za tebe da te nose na rukama, da ne bi gdje nogom udario o kamen.’” (Matej 4,6)
Druga kušnja ticala se drske, ohole samouvjerenosti. … Sotona sada pretpostavlja da se s Isusom sreo na Njegovom tlu. Lukavi neprijatelj sam navodi riječi koje izlaze iz Božjih usta. On očito pokazuje da je upoznat s Pismom. Ali kad navodi obećanje: “Naredit će svojim anđelima za tebe”, on izostavlja riječi “da te čuvaju na svim putima tvojim” (Psalam 91,11), to jest na svim putovima po Božjem izboru. Međutim, Isus nije skretao sa staze poslušnosti. Nije želio prisiliti Providnost da Mu pritekne u pomoć jer nam u tom slučaju ne bi pružio primjer povjerenja i pokornosti. Nikad On nije učinio čudo u svoju korist. Sva Njegova čudesna djela bila su učinjena u korist drugih. Isus je izjavio pred Sotonom: “Također je pisano: ‘Ne kušaj Gospodara, Boga svojega!’” (Matej 4,7) Bog će sačuvati sve koji hodaju stazom poslušnosti, ali skrenuti s te staze znači zalutati na Sotonino tlo. Tu ćemo sigurno pasti. … Isus je izišao kao pobjednik i iz druge kušnje, i sada Sotona pokazuje svoj pravi karakter tvrdeći da je on bog ovoga svijeta. Pošto je postavio Isusa na visoku planinu, učinio je da pred Njim prođu sva svjetska kraljevstva u svoj svojoj slavi u panoramskom prikazu. Isusove oči, koje su doskora počivale samo na prizorima sumornosti i pustoši, sada su promatrale prizor nenadmašne ljepote i blagostanja. A onda se začuo kušačev glas: “Dat ću ti svu vlast nad njima i raskoš koja im pripada, jer je meni predana i dajem je komu hoću. Dakle, sva će pripasti tebi ako mi se pokloniš.” (Luka 4,6.7) Kristovo poslanje moglo se ispuniti samo u patnji. Pred Njim je bio život žalosti, teškoća i sukoba, a na kraju i sramna smrt. Sada Mu se ukazala prilika da sebe poštedi te strašne budućnosti time što bi priznao Sotoninu nadmoć, ali to bi značilo doživjeti poraz u toj velikoj borbi. Zato Krist odgovara kušaču: “Odstupi, sotono, jer je pisano: ‘Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi!’” (Matej 4,10) Kristovo božanstvo je bljesnulo kroz napaćenu ljudsku narav. Sotona nije imao sile da se odupre zapovijedi da se udalji. Ponižen i razjaren, morao se povući iz prisutnosti Otkupitelja svijeta. (Manuscript 155, 1902.; Sermons and Talks, 218,219)