“Imamo takva velikog svećenika koji sjede s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima, službenik Svetišta i pravog Šatora, onoga koji podiže Gospodin, a ne čovjek.” (Hebrejima 8,1.2)
Kristovo posredovanje za čovjeka u nebeskom Svetištu isto je tako bitno u planu spasenja kao što je bila i Njegova smrt na križu. Svojom smrću Krist je započeo djelo zbog kojeg je nakon svog uskrsnuća uzašao da bi ga dovršio na Nebu. Mi moramo vjerom ući iza zastora “kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus” (Hebrejima 6,20). Tamo se zrcali svjetlost s križa
na Golgoti. Tamo možemo dobiti jasniji uvid u tajne otkupljenja. Nebo je uz bezgraničnu cijenu postiglo spasenje čovjeka; prinesena Žrtva zadovoljava najšire zahtjeve Božjeg pogaženog Zakona. Isus je otvorio put k Očevu prijestolju i Njegovim posredovanjem svi koji vjerom dolaze pred Boga mogu iznijeti ondje svoju iskrenu želju.
“Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” (Izreke 28,13) Kad bi oni koji kriju i opravdavaju svoje pogreške mogli vidjeti kako im se Sotona raduje, kako se Kristu i anđelima ruga zbog njihova puta, požurili bi s priznavanjem i odbacivanjem svojih grijeha. Zbog nedostataka u njihovom karakteru Sotona nastoji zavladati njihovim umom, i zna da će uspjeti ako ih budu dalje njegovali. Stoga stalno pokušava svojim kobnim lažima prevariti Kristove sljedbenike, tvrdeći kako ne mogu pobijediti. Ali Isus svojim ranjenim rukama, svojim slomljenim tijelom, moli za njih i objavljuje svima koji Ga budu slijedili: “Dosta ti je moja milost.” (2. Korinćanima 12,9) “Uzmite jaram moj na se i učite od mene; jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a breme moje lako.” (Matej 11,29.30) Nitko, dakle, ne treba misliti da su njegove manjkavosti neizlječive. Bog će mu dati vjeru i milost da ih nadvlada.
Mi sad živimo u vrijeme velikog dana pomirenja. Dok je veliki svećenik u zemaljskoj službi vršio pomirenje za Izraelce, od svih se zahtijevalo da poste, kaju se zbog grijeha i ponize pred Gospodinom, jer bi u protivnom bili uklonjeni iz naroda. Na isti način svi koji bi htjeli da im imena ostanu u knjizi života trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje kušnje, postiti pred Bogom, žalosni zbog grijeha i iskreno se kajući. (Veliki sukob, str. 386,387)