„Izlazeći sretoše nekog Cirenca, imenom Šimuna, i prisiliše ga da mu ponese križ.“ (Matej 27,32)
Za slabog i napaćenog Spasitelja ovaj teret bio je pretežak. Od pashalne večere sa svojim učenicima nije ništa jeo ni pio. Bio je u samrtnim mukama boreći se sa sotonskim silama u Getsemanskom vrtu. … Tijekom cjelokupne sramotne sudske farse držao se odlučno i dostojanstveno. Ali kad je nakon drugog šibanja na Njega položen križ, ljudska priroda više nije mogla podnijeti. Onesvijestio se i pao pod teretom.
Gomila koja je pratila Spasitelja vidjela je Njegove slabe i posrćuće korake, ali nije pokazala sućut. … Njegovi mučitelji shvatili su da neće moći dalje nositi svoj teret. Bili su zabrinuti tražeći nekoga tko bi ponio ponižavajuće breme. Hebreji tu nisu mogli pomoći. …
U to vrijeme neki stranac, Šimun iz Cirene, vraćajući se iz polja, sreo je mnoštvo. Čuo je poruge i prostačke uvrede iz gomile; čuo je ponavljanje prezrivih riječi: Napravite prolaz za Kralja hebrejskog! Zastao je čudeći se ovom prizoru i pošto je izrazio sućut, zgrabili su ga i stavili križ na njegova pleća.
Šimun je slušao o Isusu. Njegovi sinovi povjerovali su u Spasitelja, ali on sam nije bio učenik. Nošenje križa do Golgote bilo je blagoslov za Šimuna i on je uvijek nakon toga bio zahvalan za ovu providnost. To ga je povelo da dragovoljno izabere Kristov križ i uvijek radosno stoji pod njegovim teretom. (Isusov život, str. 615,616)
Križ koji je Šimun bio natjeran nositi, postao je sredstvo za njegovo obraćenje. Njegovo sažaljenje prema Isusu bilo je duboko; događaji na Golgoti, riječi koje je Spasitelj izgovorio, sve ga je to navelo na priznanje da je Isus doista Božji Sin. (Manuscript 127, nedatiran)
Preporučujemo:
