Križ na Golgoti

“Kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, tu razapeše njega i zločince: jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane.” (Luka 23,33)
Križ na Golgoti snažno utječe na nas dajući nam razlog zašto bismo trebali voljeti Krista i zašto bi On trebao biti prvi, najbolji i posljednji u svemu. U poniznom pokajanju trebali bismo stajati u podnožju križa. Kada odemo na Golgotu i gledajući križ, vidimo svojeg Spasitelja u agoniji, Božjeg Sina kako umire, Pravednog za nepravedne, naučit ćemo pouku o krotkosti i poniznosti uma. Pogledajte Onoga koji može dozvati legije anđela da Mu pomognu samo jednom riječju, kako postaje predmet poruge i lakrdije, hule i mržnje. On daje sebe kao žrtvu za grijeh. Kada su Ga psovali, On nije prijetio; kada su Ga lažno optuživali, On nije otvorio usta. Molio se na križu za svoje ubojice. Umro je za njih. Platio je beskonačnu cijenu za svakoga od njih. On ne želi izgubiti nijednog od onih za koje je platio tako veliku cijenu. On daje sebe da bude udaran i bičevan bez ikakvog prigovora. I ova žrtva koja se ne buni Sin je Božji. Njegovo je prijestolje od vječnosti i Njegovom kraljevstvu nema kraja. … Pogledajte, o, pogledajte križ na Golgoti; pogledajte kraljevsku žrtvu kako pati umjesto vas. … Božji Sin bio je odbačen i prezren umjesto nas. Možete li vi, imajući u vidu križ, gledajući očima vjere na Kristovu patnju, govoriti o svojim nedaćama, svojim kušnjama? Možete li u srcu njegovati mržnju prema svojim neprijateljima dok Kristova molitva dolazi s Njegovih blijedih i drhtavih usana za one koji Ga psuju, koji Ga ubijaju: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” (Luka 23,34) … Mi ne smijemo okretati glavu od dubina poniženja do kojih se Sin Božji spustio da bi nas uzdigao iz ponora i oslobodio spona grijeha da bismo sjedili Njemu s desne strane. … Krajnje je vrijeme da posvetimo tih nekoliko posljednjih dragocjenih sati naše kušnje i ubijelimo ogrtač svojega karaktera u Jaganjčevoj krvi, kako bismo mogli biti dio mnoštva s bijelim haljinama koje će stajati oko bijelog prijestolja. (Reviev and Herald, 2. kolovoza 1881.)