„Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih.“ (Psalam 92,4)
Tako i danas čovjek ne može pravilno shvaćati i tumačiti ono što ga priroda uči. On će prirodu i njezine zakone uzdizati iznad Boga koji je stvorio prirodu i prirodne zakone, sve dok se ne pokori vodstvu božanske mudrosti. U ovome je i odgovor na pitanje zašto se ljudski nazori i shvaćanja znanosti tako često suprote nauku Božje riječi. Priroda je, kao nekada za Adama i Evu u Edenu, ponovno obasjana za one koji prime svjetlost Kristova života. Ono što nas priroda uči možemo pravilno protumačiti u svjetlosti koja svijetli s križa na Golgoti. (Služba liječenja, str. 293)
U planu spasenja ima tajni koje ljudski um ne može shvatiti – onoga što se ljudskom mudrošću ne može objasniti – ali nam priroda može dati duboke pouke o tajni pobožnosti. I zato neka um mladih koliko god je to moguće uči uz knjige prirode. Svaki grm, svako drvo koje nosi rod, sve zelenilo, sve je stvoreno nama na korist. Tajne Božjeg kraljevstva trebaju se čitati u rastu sjemena. … Bog je isplanirao da priroda bude čovjekov udžbenik i da ga s puta neposlušnosti vrati Njemu. Prirodu treba pomno proučavati pod vodstvom Duha Svetoga. Gospodin je dao praktične pouke, On je svete istine učinio poznatima ljudskom umu preko najjednostavnijih pojava u prirodi. (The Youth’s Instructor, 6. svibnja 1897.)
Svaka sunčana zraka, svaka mrvica hrane, kapljica vode, sve je to dar otkupiteljske ljubavi i poziva grešnika da se pomiri s Bogom. (Manuscript 44, nedatiran)
On je stvorio Sunce i Mjesec; nema zvijezde koja uljepšava nebo da je On nije načinio. Nema nijedne životne namirnice na našem stolu koju On nije pripremio za naše održanje. Božji pečat i potpis nalaze se na svemu. Sve je uključeno u jedan neizrecivi Dar jedinorođenoga Božjeg Sina, i sve je preko Njega u obilnoj mjeri dano čovjeku. (Letter 79, 1897.)