“Nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek.” (Filipljanima 2,7)
Došavši prebivati među nama, Isus je trebao otkriti Boga ljudima i anđelima. On je bio Riječ Božja — Božja misao koja se mogla čuti. U molitvi za svoje učenike On je kazao: “Objavio sam ime tvoje” (Ivan 17,26) — “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću” — “da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima.” Međutim, ova objava nije dana samo Njegovoj djeci na Zemlji. Naš mali svijet udžbenik je svemira. Božja divna namjera milosti, tajne spasonosne ljubavi — tema je u koju “anđeli žele zaroniti” i koja će se proučavati kroz beskrajne vjekove. Izbavljena će i bezgrešna bića u Kristovom križu pronaći svoj nauk i svoju pjesmu. Vidjet će se da je slava koja blista s Kristova lica slava samopožrtvovne ljubavi. U svjetlosti s Golgote vidjet će se da je zakon te ljubavi pune samoodricanja — zakon života za Zemlju i Nebo; da ljubav koja “ne traži svoje” ima svoj izvor u Božjem srcu; da se u Onome koji je bio krotak i ponizan otkrio karakter Onoga koji prebiva u svjetlosti kojoj nijedan čovjek ne može pristupiti.
U početku se Bog otkrio u svim djelima stvaranja. Krist je bio Onaj koji je razastro nebesa i položio temelje Zemlji. Njegova je ruka postavila svjetove u prostoru i oblikovala poljsko cvijeće. “Učvrstio je bregove jakošću svojom.” “Njegovo je more, on ga je stvorio.” (Psalam 65,6; 95,5) On je ispunio Zemlju ljepotom i zrak pjesmom. On je ispisao poruku Očeve ljubavi na svim djelima na zemlji, u zraku i na nebu.
Premda je sada savršeno djelo oštećeno grijehom, još se može zamijetiti ono što je ispisano u početku. Još i danas sve što je stvoreno objavljuje slavu Njegovog savršenstva. Ne postoji ništa — osim sebičnog čovjekovog srca — što živi samo za sebe. Nema ptice koja siječe zrak, ni životinje koja se kreće po zemlji, a da ne služi nekom drugom životu! Nema nijednog lista u šumi ili skromne vlati trave a da nema svoju službu. Svako drvo, grm i list izlijevaju životni sastojak bez koga ni čovjek ni životinja ne bi mogli živjeti, a opet — i čovjek i životinja služe životu drveta, i grma i lista. Cvijeće odiše mirisom i otkriva svoju ljepotu kao blagoslov ovom svijetu. (Isusov život, str. 7,8)
Za razmišljanje: U današnjem svijetu krotkost se smatra slabošću. Kako primjerom u današnjem teškom životu mogu pokazati Kristovu krotkost a da ne postanem nečiji otirač?
Preporučujemo:
