„Blago krotkima jer će baštiniti zemlju!“ (Matej 5,5)
Isus je govorio s takvim autoritetom da su Njegove riječi dobivale neodoljivu snagu, neoporecivo svjedočeći o veličini Govornika; ljudska su se oruđa gubila u ništavilu u usporedbi s Onim koji je stajao pred njima. Njegovi slušatelji bili su duboko potreseni; shvatili su da im On ponavlja zapovijedi Najslavnijega. Dok ih je okupljao oko sebe, bili su očarani, izvan sebe, i osvjedočenje je polako prodiralo u njihov um. Svaka riječ nalazila je svoje mjesto, slušatelji su vjerovali i prihvaćali riječi čijoj se snazi nisu mogli oduprijeti. Svaka riječ koju je On izgovarao izgledala je slušateljima kao život od Boga. On je pružao dokaze da je svjetlost svijetu, da ima vlast nad Crkvom, da ima vlast nad svima. (Manuscript 118, 1905.)
Ali Isus proglašava krotkost jednim od najvažnijih uvjeta za ulazak u Njegovo kraljevstvo. Božanska ljepota te dragocjene vrline otkrila se u Njegovu osobnom životu i karakteru. …
Čovjek se po naravi uvijek nastoji istaknuti i uvijek je spreman boriti se za prvenstvo. Ali onaj tko uči od Isusa odrekao se sebe, oholosti i želje za prvenstvom. U njegovoj duši vlada mir, a njegovom osobnošću upravlja Duh Sveti. Tada više ne težimo za najvišim mjestom. … Osjećamo da je naše najviše mjesto kraj Spasiteljevih nogu. …
U poniznosti srca, u krotkosti koja je plod prebivanja u Kristu, krije se tajna blagoslova. „Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne!“ (Psalam 149,4) … Želja za uzvisivanjem unijela je grijeh u svijet i zato su naši praroditelji izgubili vlast nad ovom lijepom Zemljom koja je bila njihovo kraljevstvo. Krist je samoodricanjem otkupio ono što je bilo izgubljeno. On nas uči da i mi trebamo pobijediti kao što je On pobijedio. … Njegujući poniznost i samoodricanje, možemo postati Kristovi sunasljednici: „Zemlju će posjedovati krotki.“ (Psalam 37,11) (Misli s Gore blaženstava, str. 22)
Preporučujemo:
