“Zar on nije tesarov sin?” (Matej 13,54)
Većina onih koji tvrde da čekaju Krista bili bi isto tako drski kao farizeji kad su tražili da ušutka učenike i bez sumnje bi povikali: “Fanatizam! Mesmerizam! Mesmerizam!” A za učenike koji su prostirali svoje plašteve i polagali palmine grane na put, govorili bi da pretjeruju i divljaju. Ali Bog želi na zemlji imati narod koji nije tako hladan i mrtav, već koji će Ga hvaliti i slaviti. Neki će Ga ljudi slaviti, a kad bi i oni koje je izabrao, oni koji vrše Njegove zapovijedi, zašutjeli, kamenje bi povikalo.
Isus dolazi, ali ne onako kao što se prigodom svojeg prvog dolaska pojavio kao novorođenče u Betlehemu; ne onako kao kad je jašući ulazio u Jeruzalem, kad su učenici glasno slavili Boga i klicali: “Hosana”, već u Očevoj slavi i praćen svim svetim anđelima na putu prema Zemlji. Nebo će ostati prazno dok će Ga sveti čekati i netremice gledati u nebo kao Galilejci kad se uznio s Maslinske gore. Tada će samo oni koji su sveti, samo oni koji su vjerno slijedili krotki Primjer, uskliknuti s neizrecivom radošću kad Ga ugledaju: “Gle, ovo je Bog naš kojega čekasmo, On će nas spasiti.” I oni će se preobraziti “u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube” — to je truba koja budi usnule svete i poziva ih da ustanu sa svojih prašnjavih ležajeva, obučeni u slavnu besmrtnost, i oni kliču: “Pobjeda! Pobjeda nad smrću i grobom!” Preobraženi sveti bit će zatim odneseni zajedno s anđelima na oblacima u susret Gospodinu da se više nikad ne odvoje od predmeta svoje ljubavi.
Hoćemo li šutjeti s takvim ciljem pred sobom, takvom slavnom nadom, takvim otkupljenjem koje je Krist svojom krvlju osigurao za nas? Zar nećemo hvaliti Boga glasno kao učenici kad je Isus ulazio u Jeruzalem? Nije li naš pogled u budućnost daleko slavniji od njihovog? Tko nam se onda usuđuje braniti da glasno proslavljamo Boga kad imamo takvu nadu, prepunu besmrtnosti i slave? Mi smo okusili sile onoga svijeta i težimo za još većom silom. Čitavo moje biće čezne za živim Bogom i ja se neću zadovoljiti dok ne budem ispunjena čitavom Njegovom puninom. (Rani spisi, str. 105)
Za razmišljanje: Koliko glasno slavim Boga za blaženu nadu koju imam u Isusu?