„Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!“ (Matej 5,5)
Oni koji su ponizno tražili od Boga utjehu i mir usred nevolja, dobili su i Kristovu blagu narav. Oni koji su naučili od Onoga koji je krotak i smjeran u srcu, pokazat će suosjećanje i blagost prema onima kojima je potrebna utjeha, jer mogu utješiti druge utjehom kojom ih je sam Bog utješio. …
Krotkost je rod Duha i dokaz da smo loze živoga Boga. Trajna prisutnost krotkosti nepogrešivi je dokaz da smo loze pravoga Trsa i da donosimo bogat rod. To je dokaz da vjerom gledamo Kralja u Njegovoj ljepoti i da se mijenjamo u Njegovo obličje. Tamo gdje postoji krotkost, urođene sklonosti nalaze se pod vlašću Svetoga Duha. Krotkost nije neka podvrsta kukavičluka. To je duh koji je Gospodin pokazivao kada je trpio zlostavljanje, kada je podnosio uvrede i pogrde. Biti krotak ne znači odreći se svojih prava, već sačuvati vlast nad sobom kada si izložen izazivanju da ne daš maha svojem gnjevu ili duhu osvete. Krotkost neće dopustiti strastima da preuzmu vodstvo.
Kada su svećenici i farizeji optužili Krista, On je sačuvao vlast nad sobom, ali je odlučno izrazio svoje gledište da su njihove optužbe netočne. Rekao im je: „Tko će mi od vas dokazati neki grijeh?“ (Ivan 8,46) … On je znao da je u pravu. Kada su Pavao i Sila bili bičevani i bačeni u tamnicu bez suđenja ili presude, nisu se odrekli svojeg prava da se prema njima postupa kao prema poštenim građanima.
U sva vremena i na svim mjestima kršćani trebaju biti ono što Gospodin želi da budu – slobodni u Isusu Kristu. Dužnost obavljena u Kristovom Duhu bit će obavljena s posvećenom mudrošću. Kada održavamo životnu vezu s Nebom, mi ćemo biti vođeni svjetlom s Neba. … Oni koji su se pokajali za svoje grijehe, koji su bacili svoje umorne, teško opterećene duše pred Kristove noge, koji su se pokorili Njegovom jarmu i postali Njegovi suradnici, sudjelovat će s Kristom u Njegovim stradanjima, ali i u Njegovoj božanskoj naravi. …
Isus je naš uzor, i upravo od Njega mi primamo snagu i milost da hodimo u poniznosti i skrušenosti pred Bogom. (Signs of the Times, 2. kolovoza 1895.)