Kršćanska utrka

“Ne znate li da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu! Tako trčite da je odnesete! Svaki se natjecatelj uzdržava u svim stvarima. Oni da dobiju raspadljivi vijenac, a mi neraspadljivi.” (1. Korinćanima 9,24.25)
Ovdje Pavao pravi oštru suprotnost da bi posramio slabašni trud onih koji tvrde da su kršćani, koji mole za svoja sebična zadovoljstva umjesto da samoodricanjem i strogim navikama umjerenosti postignu pobjedu. Svi koji su se prijavili za sudjelovanje na javnim igrama, bili su zainteresirani i uzbuđeni zbog očekivanja da će dobiti nagradu ako budu uspješni. Na sličan način postavljena je nagrada pred kršćanina ako ostane vjeran do kraja utrke. … Svi su trčali u utrci, ali samo je jedan primio nagradu. Drugi koji su se borili za prolazni lovorov vijenac, usprkos temeljitoj pripremi, usprkos iskrenim i odlučnim naporima, bili su osuđeni na poraz. Tako nije u kršćanskoj utrci. … Najslabiji, kao i najsnažniji među svetima može dobiti krunu vječne slave ako je temeljit i iskren i ako prihvati oskudicu i gubitak radi Krista. … Ako imamo neprirodne prohtjeve i zadovoljavamo ih u bilo kojoj mjeri, mi narušavamo prirodne zakone i posljedica će biti oslabljene tjelesne, duševne i umne sposobnosti. Tako postajemo nesposobni za ustrajan, energični napor pun nade, koji smo možda mogli uložiti da smo se pridržavali prirodnih zakona. Ako oslabimo ijedan tjelesni organ, mi krademo od Boga službu koju smo Mu mogli pružiti. (Review and Herald, 18. listopada 1881.) Apostol usmjerava našu pozornost na brigu i marljivost koje su bile nužne da bi se ostvarila pobjeda u ta stara vremena. On potiče sve koji su započeli kršćansku utrku da ulože svaki napor da bi osigurali uspjeh i ohrabruje ih krunom slave kojom će pravedni Sudac nagraditi sve koji ostanu vjerni do kraja utrke. … Ova kruna nije prolazni vijenac od cvijeća, nego slavna kruna vječnog života koja čeka sve koji su završili kršćansku utrku, o dolasku našega Gospodina. (Isto)