“Mladići, pišem vama jer ste jaki, jer je u vama riječ Božja i jer ste pobijedili Zloga. Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve.” (1. Ivanova 2,14.15)
Moj duh je u meni uzburkan jer uviđam i osjećam koliko je kratko vrijeme koje imamo za rad. Nikada se nije činilo da tako veliki rezultati ovise o nama kao narodu. Nikada kao danas nije postojalo vrijeme kada je mladež svih uzrasta i iz svake zemlje trebala obaviti posao koji joj je povjeren.
Društvo ima zahtjeve prema današnjoj mladeži. Ljudi koji su stajali u prednjim redovima u boju noseći teret i podnoseći vrelinu dana, otići će s pozornice aktivnog života. Gdje su mladići koji će popuniti njihova mjesta kada ti mudri nastavnici i savjetnici ne budu više mogli nositi svoj teret? Te dužnosti moraju pasti na mlade. Od velike je važnosti da se mladež sama obrazuje jer će dužnosti biti prenesene na njih.
Pripremi se, sine moj [William C.], da obavljaš svoje dužnosti s neiskvarenom vjernošću. Kad bih bar u umove mladića mogla utisnuti što bi mogli biti kad bi osjetili zahtjeve koje je pred njih postavio Bog. On im je dao sposobnosti, ne da nazaduju u lijenosti, već da jačaju i uzdižu se u plemenitom radu.
Willie, moj najveći strah nije hoćeš li postati velik čovjek prema svjetovnim mjerilima, već hoćeš li biti dobar čovjek i svakodnevno napredovati u zadovoljavanju Božjeg mjerila pravednosti. …
Karakter se mora izgraditi. To je životno djelo. To je djelo koje zahtijeva razmišljanje i promišljanje. Prosuđivanje valja izgraditi, a ustrajnost i strpljivost utvrditi. … Možda će te ohrabriti drugi u tvojem radu, ali oni nikada ne mogu pobijediti kušnju umjesto tebe. Ne možeš biti pošten i istinoljubiv, marljiv i spretan za njih, niti oni to mogu postati za tebe. … U jednom smislu moraš stajati sâm i voditi vlastite bitke. Pa ipak, nećeš stajati sâm zato što imaš Isusa i Božje anđele koji ti pomažu. Međutim, malo je onih koji dosegnu sve što bi mogli u odličnosti karaktera zato što svoj cilj ne postavljaju visoko. Napredak i sreća neće nikada rasti po vlastitoj volji. To je postignuće rada i plod dugotrajnog njegovanja. (Letter 22, 30. lipnja 1875., W. C. Whiteu, svojem dvadesetogodišnjem sinu)