Krštenje Duhom Svetim vodi k istinskoj vjeri

“A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh.” (Ivan 14,26)
Koje je obećanje naš Gospodin Isus Krist ostavio svojim učenicima kao utjehu kada se rastajao s njima? Bilo je to obećanje Božjeg Duha Svetoga. Božanski utjecaj Duha Svetoga trebao je surađivati s ljudskim umom i sjetiti ih svega o čemu im je Krist govorio. U ovo vrijeme opasnosti postoji velika potreba za Duhom Svetim koji će onome koji Ga posjeduje donijeti i sve druge blagoslove. Istina u koju se vjeruje preobrazit će karakter. U svjetlu istine za ovo vrijeme mi smo ukoreni zbog neposjedovanja Duha Svetoga. … Dokle god su pojedinci zadovoljni samo teorijom istine, a nedostaje im svakodnevno djelovanje Božjega Duha na srce koje se pokazuje u vidljivoj promjeni karaktera, oni uskraćuju sebi nužan uvjet koji bi ih učinio mnogo uspješnijima u radu za Učitelja. … Krštenje Duhom Svetim kao na blagdan Pedesetnice dovest će do buđenja prave pobožnosti i činit će se mnoga čudesna djela. Među nama će boraviti nebeska bića i ljudi će govoriti pod nadahnućem Božjeg Duha Svetoga. Ali kada Gospodin bude radio s ljudima kao u vrijeme i nakon Pedesetnice, mnogi koji sada tvrde da vjeruju u istinu znat će tako malo o djelovanju Duha Svetoga da će povikati: “Čuvajte se fanatizma!” O onima koji budu ispunjeni Duhom, govorit će se: “Puni su slatkog vina.” (Djela 2,13) … Kada duše čeznu za Kristom i teže da budu jedno s Njim, oni koji su zadovoljni obličjem pobožnosti, viču: “Pazite, nemojte ići u krajnosti!” Kada nebeski anđeli dođu među nas i budu radili preko ljudi, doći će do istinskih, korjenitih obraćenja, kao što je bilo ono na blagdan Pedesetnice. Sada … povedimo računa da ne padnemo u zanos i da nas ne obuzme nesveto uzbuđenje. Ali dok se čuvamo da ne padnemo u zanos, ne trebamo biti ni među onima koji će s nevjericom i nepovjerenjem gledati na djelovanje Božjega Duha. Jer bit će i onih koji će sumnjati i kritizirati kad Božji Duh obuzme ljude zato što njihovo srce neće biti ganuto, već će ostati hladno i neosjetljivo. (Letter 27, 1894.)