“Zaista, zaista, kažem vam — odvrati mu Isus — nije vam Mojsije dao kruh s neba; naprotiv, Otac moj vam daje pravi kruh s neba.” (Ivan 6,32)
“Isus im odgovori: ‘Zaista, zaista, kažem vam, ne tražite me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one kruhove i nasitili se. Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će vam dati Sin Čovječji, jer njega za to ovlasti Bog Otac!’ ‘Što da činimo — upitaše ga nato — da radimo djela koja Bog hoće?’ ‘Ovo djelo Bog hoće — odgovori im Isus — da vjerujete u onoga koga je on poslao.’” (Ivan 6,26-29)
On ih je uvjerio da im Mojsije nije dao kruh s Neba. “Naprotiv, Otac moj vam daje pravi kruh s neba. Jer je kruh Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” (redci 32.33)
Mi znamo ishod ovog jasnog razgovora. Kakav je bio? Oni nisu primili istinu. Odbacili su je i okrenuli se od Krista. A odbacivanje Krista, Kruha života, bilo je za njih konačno odbacivanje istine. Više nisu išli za Njim.
“Ja sam kruh života”, Autor, Hranitelj i Davatelj vječnog, duhovnog života. U trideset petom retku šestog poglavlja Evanđelja po Ivanu, Krist se prikazuje kao kruh s Neba. Jesti Njegovo tijelo i piti Njegovu krv znači primiti Njega kao Učitelja kojega je Nebo poslalo. Vjera u Njega bitna je za duhovni život. Oni koji se goste Riječju nikada nisu gladni, nikada nisu žedni, nikada ne čeznu za nekom uzvišenijom i boljom hranom. “Na pravdi ćeš biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati, odbaci strah, jer ti se neće primaći. Ako li te napadnu, neće doći od mene; tko se na te digne, zbog tebe će pasti. … Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ćeš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene — riječ je Jahvina.” (Izaija 54,14.15.17) (Manuscript 81, 1906.)
Za razmišljanje: Ako znam da netko odbacuje Isusa u određenom području svojeg života, kako mu mogu pristupiti da mu pomognem?