„Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo.“ (Hebrejima 10,19.20)
Isus je bio prikovan na križ između trećeg i šestog sata, što znači između devet i dvanaest sati. Poslijepodne je umro. Bilo je to u vrijeme večernje žrtve. I tada se hramski zastor koji je sakrivao Božju slavu od pogleda okupljenih Izraelaca razderao nadvoje, od vrha do dna.
Preko Krista trebala se razotkriti skrivena slava Svetinje nad svetinjama. On je pretrpio smrt za svakog čovjeka, i tim darom sinovi čovječji trebali su postati sinovi Božji. Otvorenih lica, gledajući kao kroz zrcalo, u zagonetki, slavu Gospodnju, oni koji vjeruju u Krista trebali su se preobraziti u to isto obličje, iz slave u slavu. Prijestolje milosti, na kojem je počivala Božja slava u Svetinji nad svetinjama, dostupno je svima koji prihvate Krista kao svoje pomirenje za grijeh i koji Njegovim posredovanjem uspostave zajedništvo s Bogom. Zastor je razderan, zidovi razdvajanja porušeni, rukopis obreda precrtan. Zaslugom Njegove krvi neprijateljstvo je ukinuto. (Letter 230, 1907.)
Jednostavan izvještaj o Kristovom križu, Njegovoj muci i smrti za svijet, Njegovom uskrsnuću i uzašašću, Njegovom posredovanju za grešnika pred Ocem, obuzdava i lomi tvrdo i grešno srce, dovodi grešnika do pokajanja. Duh Sveti iznosi problem pred njega u novom svjetlu i grešnik shvaća da grijeh mora biti strašno zlo kada je bila potrebna takva žrtva pomirnica. … Kako je strašan grijeh kada se kao lijek nije moglo upotrijebiti ništa drugo osim smrti Božjega Sina da bi se čovjek oslobodio posljedica svoje krivnje. Zašto je to sve bilo učinjeno za čovjeka? – Zato što ga je Bog ljubio i nije želio dopustiti da itko pogine, već da svi dođu u pokajanje, da povjeruju u Isusa kao svojeg Spasitelja i dobiju vječni život. (The Youth’s Instructor, 19. siječnja 1893.)
Preporučujemo:
