Kušnja i pobjeda

5. 06. 2013.

“Nemamo, naime, nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskusan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio.” (Hebrejima 4,15)

Nakon svojeg krštenja, Božji Sin je otišao u pustinju u kojoj Ga je đavao trebao kušati. … Četrdeset dana nije ni jeo ni pio. … On je shvatio kolika je moć apetita nad čovjekom, i umjesto grešnog čovjeka podnio je najtežu moguću kušnju na tom području. I ovdje je postignuta pobjeda koju samo poneki dovoljno cijene. Vladajuća snaga izopačenog apetita i teški grijeh popuštanja takvom apetitu, mogu se shvatiti tek na temelju dužine posta koji je naš Spasitelj izdržao da bi mogao slomiti njegovu moć. … On je došao na Zemlju kako bi svoju božansku snagu sjedinio s našim ljudskim naporima, da bismo snagom i moralnom silom koju nam On daje mogli pobijediti za vlastito dobro.
Oh koliko se duboko morao poniziti Kralj slave da dođe na ovaj svijet, da izdrži muke gladi i okrutne kušnje lukavog neprijatelja, i to samo zato da bi postigao beskrajnu pobjedu za čovjeka! To je ljubav kojoj nema ravne. …
Nisu samo patnje i muke od gladi učinile da stradanje našeg Spasitelja bude tako neizrecivo okrutno. Bila je to i svijest o krivnji koja je došla kao posljedica čovjekovog popuštanja apetitu, popuštanja koje je donijelo tako strašne nevolje na svijet, i koja je teško pritiskala Njegovu božansku dušu. …
U ljudskoj naravi, užasno opterećen teretom grijeha koji su Ga pritiskali, naš Otkupitelj suprotstavio se toj najtežoj kušnji koja napada čovjekovu dušu. Kada bi čovjek uspio svladati ovu kušnju, mogao bi pobijediti i svaku drugu.
Neumjerenost je temelj svih moralnih zala poznatih čovjeku. Krist je započeo djelo otkupljenja upravo na mjestu na kojem je počela naša propast. Pad naših praroditelja bio je izazvan popuštanjem apetitu. A prigodom otkupljenja, pobjeda nad apetitom bila je prvo Kristovo djelo. Kako je samo zadivljujuću ljubav Krist pokazao kada je došao na svijet i ponio naše grijehe i nedostatke, i prošao stazom patnji da bi nam svojim životom neokaljanih zasluga mogao pokazati kako i mi možemo hoditi i pobijediti kao što je On pobijedio. (Sufferings of Christ, 10—12)