„Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reče: ’Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.’“ (Izlazak 9,27)
Jedino sigurno utočište za narod i pojedince jest u poslušnost Njegovom glasu, da uvijek budu na strani istine i pravde. Faraon se sada ponizio i rekao: „Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo.“ Preklinjao je Božje sluge da posreduju za njega da strašna oluja, grmljavina i sijevanje munja prestanu.
Mojsije je znao da sukob još nije završen jer je poznavao djelovanje ljudskog srca i njegovo oholo protivljenje Bogu. Faraonovo priznanje i obećanje nisu izrečeni zato što je nastupila bilo kakva promjena u njegovom srcu ili umu, već zato što su ga užas i strah natjerali da za trenutak prekine svoju bitku s Bogom. Mojsije je, međutim, obećao da će ispuniti njegov zahtjev kao da je njegovo priznanje bilo iskreno i njegovo pokajanje stvarno, jer mu nije htio pružiti nikakav izgovor za buduće pokazivanje tvrdoglavosti.
Izlazeći iz grada, Mojsije „podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuča, a ni kiša više nije padala na zemlju“ (Postanak 9,33). Međutim, čim je strašno pokazivanje božanske moći prestalo, faraonovo srce vratilo se svojoj tvrdoći i buntovništvu.
Gospodin je pokazivao svoju moć da bi utvrdio vjeru svojega naroda Izraela u sebe kao jedinoga istinitoga i živoga Boga. On im je iznosio čvrste dokaze o razlici koja postoji između Egipćana i njih kao Njegovog naroda. On će učiniti da svi narodi saznaju da ih je On, iako su bili ugroženi teškim radom, iako su bili prezreni, izabrao da budu Njegov posebni narod i da će se na izuzetan način pobrinuti za njihovo izbavljenje.
Dugim boravkom među Egipćanima i stalnim promatranjem raskošnog štovanja idola, hebrejsko razumijevanje istinskog i živog Boga izopačilo se. … Gledali su kako idolopoklonički Egipćani uživaju u velikom blagostanju, dok su oni bili izloženi podrugljivim primjedbama: »Vaš Bog vas je zaboravio!« Međutim, svojim moćnim djelima Gospodin će sada poučavati svoj narod o svojem karakteru i božanskom autoritetu, i pokazat će mu potpunu bezvrijednost lažnih bogova. (Signs od the Times, 18. ožujka 1880.)