Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Levitski zakonik 7.
1 »A ovo je zakon o naknadnici. Ona je presveta. 2 Na mjestu na kojemu se kolje paljenica, neka se kolje inaknadnica; a njezinom krvlju neka svećenik sve uokolo poškropi žrtvenik. 3 Onda neka od nje prinese sve salo njezino. Rep i salo što obavija ponutricu, 4 zatim oba bubrega i salo što je na njima i na slabinama, te privjesak s jetara što je ponad bubregâ, neka odstrani. 5 A svećenik neka ih spali na žrtveniku kao žrtvu ognjenu u častGospodu. To je naknadnica. 6 Svako muško među svećenicima neka je blaguje. Neka se blaguje na svetome mjestu. Ona je presveta. 7 Kakva je okajnica, takva je i naknadnica; jedan je zakon za njih: neka pripadne onomu svećeniku koji njome vrši pomirenje. 8 Svećenik koji prinese nečiju paljenicu, tomu svećeniku neka pripadne i koža paljenice što ju je prinio. 9 I svaka prinosnica koja je pečena u peći, kao i sve što je zgotovljeno u kotliću ili u tavi, neka pripadne svećeniku koji ju je prinio. 10 A svaka prinosnica, zamiješena s uljem ili nasuho, neka pripadne svim sinovima Aronovim, kako jednomu tako i drugomu.« 11 »A ovo je zakon o žrtvi pomirnici što će je prinositi Gospodu. 12 Ako je prinosi u zahvalu, onda nek sa žrtvom zahvalnicom prinese neukvasane kolače zamiješene s uljem i neukvasane oblate namazane uljem te kolače od miješanoga finoga brašna zamiješena s uljem. 13 Osim kolača, neka kao svoju prinosnicu u zahvalu prinese ukvasani kruh, zajedno sa svojom žrtvom pomirnicom. 14 I neka od toga od svake prinosnice prinese po jedan kolač kao prilog Gospodu. To neka pripadne onomu svećeniku koji bude škropio krvlju pomirnice. 15 A meso njegove žrtve pomirnice za zahvalu neka se pojede istoga dana kad bude prinesena; neka od nje ništa ne ostavlja do jutra. 16 No ako je žrtva koju bude prinosio zavjet ili dragovoljni prinos, neka se jede na dan kad žrtvu bude prinosio; a sutradan neka se pojede i ono što je od nje preostalo. 17 A što od mesa žrtve preostane do trećega dana, neka se ognjem sažeže. 18 Ako li bi tko meso svoje žrtve pomirnice jeo i trećega dana, ona ne bi bila primljena niti bi se uračunala onomu koji je prinosi; bila bi to gnusoba, i osoba koja bi od nje jela snosila bi krivnju svoju. 19 A meso koje se dotakne bilo čega nečistoga neka se ne jede; neka se ognjem sažeže. A ostalo meso, tko god je čist takvo meso može jesti. 20 Ali osoba koja bi jela meso žrtve pomirnice — koja pripada Gospodu — sa svojom nečistoćom na sebi, takva osoba neka se istrijebi iz puka svojega. 21 I kad se tko dotakne bilo čega nečista — nečistoće čovjekove ili nečiste životinje ili bilo kakve nečiste gnusobe — pa pojede od mesa žrtve pomirnice što pripada Gospodu, takva osoba neka se istrijebi iz puka svojega.« 22 I prozbori Gospod Mojsiju govoreći: 23 »Kaži sinovima Izraelovim govoreći: Ne jedite nikakva sala, ni volujskoga ni ovčjega ni kozjega. 24 I salo sa životinje koja ugine i salo sa životinje što ju jezvjerad rastrgla može se upotrijebiti u bilo koju svrhu, ali ga nipošto ne smijete jesti. 25 Jer tko god bi jeo salo životinje od koje prinosi žrtvu ognjenu u čast Gospodu, osoba koja jede neka se istrijebi iz puka svojega. 26 I nikakve krvi ne jedite, niti od ptica niti od životinja, ni u kojem nastanu svojemu. 27 Koja bi god osoba jela bilo kakvu krv, neka se takva osoba istrijebi iz puka svojega.« 28 Onda Gospod prozbori Mojsiju govoreći: 29 »Kaži sinovima Izraelovim govoreći: Tko prinosi Gospodu svoju žrtvu pomirnicu, neka Gospodu donese svoju prinosnicu od svoje žrtve pomirnice. 30 Vlastitim rukama neka donese žrtvu ognjenu Gospodu, neka donese salo s prsima, da se prsa pred Gospodom prinesu kao prikaznica. 31 I neka svećenik spali salo na žrtveniku, a prsa neka pripadnu Aronu i njegovim sinovima. 32 A desno pleće od svojih žrtava pomirnica dajte kao prilog svećeniku. 33 Onomu koji između sinova Aronovih bude prinosio krv pomirnice i salo, neka u dio pripadne desno pleće. 34 Jer prsa od prikaznice i pleće kao prilog uzeo sam od sinova Izraelovih, od njihovih žrtava pomirnica, i dao ih svećeniku Aronu i njegovim sinovima. To je odredba vječna za sinove Izraelove.« 35 To je udjelak Aronov i udjelak sinova njegovih od žrtava ognjenih u čast Gospodu od dana kad ih Mojsije privede da služe kao svećenici. 36 Gospod je zapovjedio da im se to daje od sinova Izraelovih, od dana kad ih bude pomazao. To je odredba vječna u svenjihove naraštaje. 37 Ovo je zakon za paljenicu, prinosnicu i okajnicu i naknadnicu i rukopolaganje i žrtvu pomirnicu, 38 što ga je Gospod zapovjedio Mojsiju na gori Sinaju u dan kad je sinovima Izraelovim zapovjedio da prinose Gospodu prinosnice svoje u Sinajskoj pustinji.