“Sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu. … Ako doista ustrajete u vjeri, utemeljeni i postojani i neodjeljivi od nade Radosne vijesti koju ste čuli.” (Kološanima 1,22.23)
Jedino utjecaj Božje milosti može navesti čovjeka da dragovoljno zauzme stav samoodricanja. A Božje djelo ni u kojem slučaju ne smije se ometati. Poruka: “Pokajte se i obratite se Bogu”, mora se odnijeti u sve dijelove svijeta. Bog nam je besplatno darovao obilje sunčevog svjetla i kiše kako bi zelenilo moglo bujati, i sada On očekuje da svaki vjernik pokaže spremnost na dragovoljno odricanje radi unapređenja djela istine. Sada trebamo raditi kao nikad prije da bi se Evanđelje, koje je sila Božja na spasenje, moglo propovijedati širom svijeta. A oni koji su obraćeni istinom sada trebaju svojom samopožrtvovnošću osigurati sredstva kojima će se riznica napuniti kako bi bilo hrane u Božjoj kući.
Kada se njeguje, Duh Gospodnji siguran je lijek za bolest pohlepe. Govorite o Isusu, živite u skladu s Njim. Obucite sve oružje Božje. Potrebno nam je više vjere i više duha molitve. Prvo poglavlje Poslanice Kološanima skreće nam pozornost na tu uzvišenu odgovornost.
Pavao kaže: “U to vas je poučio Epafra. … On nas je i obavijestio o vašoj ljubavi u Duhu. Zato i mi od onog dana u koji smo to čuli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga.” (Kološanima 1,7-10)
Mi moramo sve više uzrastati u duhovnosti i potpuno se prestati žaliti. Umjesto toga trebamo njegovati duh zahvalnosti da bismo mogli raditi na spasenju duša koje ginu.
Moramo se čvrsto držati vrhovne Sile i zatvoriti uši za svako prigovaranje i traženje mana. Oslobodite se te sklonosti i ispraznite hram duše od zlih pomisli. Neka nijedna tužna misao ne ostane u njemu. Duše ginu u svojim grijesima. Zato radite na slavu Bogu. (Letter 372, 4. prosinca 1906., starješini O. A. Olsenu i dr. D. H. Kressu, koji su radili u Australiji)