“Zaista, zaista, kažem vam — nadoda Isus — vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim.” (Ivan 1,51)
Bog nam je dao mjerilo za savršen karakter, i mi ga se uvijek trebamo pridržavati. Kroz snagu koju nam Krist daje možemo držati Božji zakon. Trebamo biti poslušna djeca, bez obzira na poteškoće s kojima ćemo se susretati. Ne smijemo očekivati da ćemo ući u Nebo bez borbe i kušnji, ali imamo obećanje da nećemo biti ostavljeni da se borimo sami, ako ne budemo udovoljavali samo svojim zadovoljstvima već izvršavali Božju volju.
U ovom svijetu treba obaviti veliki posao, i svatko od nas bi trebao obasjavati put drugima. Od Krista moramo prikupiti božanske zrake svjetlosti. Trebamo proučavati Pisma i kopati duboko u rudnicima istine, jer dragocjeni dragulji ne leže uvijek na površini; trebamo ih tražiti kao skriveno blago. Nebo je puno blaženstava koja trebamo dobiti. Krist je otišao pripremiti za nas palače, a danas je vrijeme da se pripremamo za ono što nam On sprema. Da bismo to mogli postići, Krist treba svakodnevno prebivati u našem životu. Oni koji borave u prebivalištu blaženstva moraju imati srce slobodno od zavisti, ljubomore, mržnje zlobe i sebičnosti. Isus čeka da učini velike stvari za nas i ispuni nas svakom “puninom Božjom”. Trebamo vjerovati u Njegova obećanja, jer On “ostaje vjeran dovijeka”, na Njemu “nema nepravde”. (Psalam 146,6; 92,16) (Signs of the Times, 8. prosinca 1890.)
Postoji veza između Zemlje i Neba kroz Krista: te tajnovite ljestve koje je Jakov vidio u viziji u Betelu. Kad smo bili odvojeni od Boga, Krist nas je došao pomiriti s Ocem. Rukom punom sažaljive ljubavi obgrlio je pali ljudski rod, a drugom božanskom rukom uhvatio se za prijestolje Beskonačnog, povezavši tako čovjeka s vječnim Bogom. Kroz plan spasenja ujedinjeni smo s predstavnicima Neba. Kroz zasluge raspetog i uskrsnulog Otkupitelja možemo pogledati gore i vidjeti Božju slavu koja sja s Neba na Zemlju. Trebamo biti zahvalni Bogu za plan spasenja. Blagoslovljeni smo mnogim blagoslovima, a zauzvrat trebamo Bogu dati cijelo naše srce.
Kako je to tužno što smo tako daleko od Krista zbog ravnodušnosti prema našem vječnom dobru. Ne vidimo Božju slavu kako obasjava svaku prečku na ljestvama i ne penjemo se s Kristom da bismo napredovali u božanskom životu. Ako smo vidjeli Božju slavu, odražavamo Kristov lik, imamo čisti karakter i postali smo svjetlost u svijetu. Trebamo Ga gledati neprestano, sve dok ne postanemo privučeni ljepotom Njegovog karaktera; tad nas neće trebati poticati da govorimo o Njemu i Njegovoj ljubavi. Tad ćemo posjedovati bogate blagoslove koje svijet ne može dati ili oduzeti, i izgubit ćemo želju za slastima grijeha. (Signs of the Times, 15. prosinca 1890.)