Tema ovogodišnjeg kongresa mladih u Finskoj bila je: “Isključi se, ili uključi.” Upravo su to mladi iz Hrvatske, kao i iz raznih drugih zemalja, činili ovog ljeta na “našem” malom otoku Veruda pokraj Pule, to jest na Fratarskom
otoku. Isključili smo se iz ometanja ovog svijeta, buke i tehnologije, i povezali se jedni s drugima — i s Bogom.
Kampiranje na Fratarskom otoku je tradicija stara više od petnaest godina. Sve je počelo tako što je mala skupina prijatelja iz Pule i Zagreba htjela zajedno kampirati. Kako su godine prolazile, njihov je kamp rastao brojčano na
četrdeset, pedeset, sedamdeset, stotinu ljudi, dok je ove godine dosegnut novi rekord — čak stotinu i trideset mladih! U međuvremenu je kampiranje postalo i međunarodni događaj, jer je njemu nazočilo više od deset nacionalnosti.
Kako je riječ o otoku za kampiranje, to znači da tamo nema struje — osim na recepciji i u toaletima. Svi spavaju u šatorima ili u visećim mrežama, jer su noći dovoljno tople. To Fratarski otok čini savršenim mjestom za okupljanje
mladih i međusobno dobro upoznavanje, dok prekrasna priroda pridonosi boljem upoznavanju Boga.
Uobičajeni dan nam je izgledao ovako: buđenje u osam sati, doručak, jutarnje bogoslužje s puno pjevanja, slobodno vrijeme do ručka (čitaj: kupanje u prekrasnom moru), zatim vrlo ukusan ručak (ponekad čak i roštilj), dobro vođene igre i radionice, još malo slobodnog vremena (obično provedenog u plivanju ili igranju sjajne odbojke), vrijeme za večeru, još malo odbojke, i večernje bogoslužje nakon kojeg slijedi društvena večer.
Naravno, petak uvečer je uvijek nešto drukčije, pa smo i ove godine izišli na stijene prema otvorenom moru gdje smo održali bogoslužje i uživali u prekrasnom zalasku sunca dok smo ulazili u subotnji dan. Ovogodišnja bogoslužja nisu bila nadahnjujuća samo zbog propovijedi koje smo slušali, već i zbog toga što su mnogi mladi odlučili svoja svjedočanstva vjere podijeliti sa svima ostalima.
Ove godine smo bili blagoslovljeni govornikom i pastorom Dejanom Stojkovićem, vođom mladeži u Transeuropskoj diviziji, koji nam se pridružio s cijelom svojom obitelji. Doista nas je potaknuo da prihvatimo Boga kao Prijatelja i pustimo Ga u svako područje našeg života. Preko Dejana smo dobili Božju poruku da nas On doista prihvaća takve kakvi jesmo i da ne trebamo oklijevati postati pravi Isusovi sljedbenici, a ne biti samo Njegovi obožavatelji.
Dejanove propovijedi bile su u duhu onoga što nas je čekalo na kraju tjedna, a to je bila kruna svega: sedam prekrasnih mladih odlučilo je predati svoj život Isusu. U subotu poslijepodne pridružilo nam se više od dvije stotine ljudi u slavlju zbog njihove najbolje odluke u životu. Znamo da je bilo i mnogo više anđela koji su slavili s nama.
Na Fratarskom otoku kampiram već više od deset godina, i s punim pravom mogu reći da nikad ne stari i ne dosadi. Svake godine upoznajete nove ljude i približavate se Bogu, i svaka je godina bolja od prethodne. Doista se nadam da će puno više mladih iskusiti što je Fratarski i što on može značiti u njihovom duhovnom putovanju. Ovo je moj poziv svima koji to još nisu doživjeli: pridružite nam se sljedeće godine. Vidimo se!
Melinda Deduš
