Ljubav bez premca

12. 07. 2020.

“Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima, a ti u meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.” (Ivan 17,22.23)

Oh, kakva ljubav, kakva nenadmašna ljubav! Pala ljudska bića mogu postati tako blisko ujedinjena s Kristom da budu proslavljena s Njim. Ovdje na Zemlji išli su Njegovim stopama, radili onako kako je On radio za duše za koje je umro i kada dođe zatražiti što je Njegovo, oni će ući u Njegovu radost i sjediti s Njim za Njegovim stolom u Njegovom kraljevstvu. “Gdje budem ja,” kaže On, “bit će ondje i moj sluga.” (Ivan 12,26) …

Kakva je to divna misao da mi, jadni, pali grešnici, možemo postati jedno s Kristom, dionici Njegove božanske naravi, Njegovom milošću oplemenjeni, očišćeni i proslavljeni. Mi možemo pobijediti i sjesti s … Kristom. Trebamo se uskladiti s Njegovom slikom. On nas voli i On će nam pomoći. Trebamo se prepustiti u Njegove ruke.

Imamo Njegovo obećanje. Držimo svoj vlasnički list nekretnine u kraljevstvu slave. Nijedan vlasnički list nije sastavljen strože po zakonu ni čitkije potpisan od onoga koji Božjem narodu daju pravo na nebeske stanove. “Neka se ne uznemiruje vaše srce!” kaže Krist. “Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,1-3) …

Svi koji žele, mogu stupiti u obećanje Saveza. Za naše otkupljenje plaćena je dragocjena cijena — krv jedinorođenog Sina Božjeg. Krist je iskušan oštrim ispitom boli. Njegova ljudska narav iskušana je do krajnjih granica. Podnio je smrtnu kaznu za čovjekov prijestup. Postao je grešnikova zamjena i jamac. On će pokazati rod svoje muke i smrti o svojem uskrsnuću iz mrtvih. Iz pozajmljenog Josipovog groba odzvanja objava: “Ja sam uskrsnuće i život. Oni koji vjeruju u me i čine pravedna djela koja ja činim, opravdani su, posvećeni, ubijeljeni i iskušani. Zadobili su pobožnost i vječni život.” (Letter 144, 12. srpnja 1903., Edsonu Whiteu)