„Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ (Matej 22,39)
Božanski zakon traži od nas da ljubimo Boga iznad svega, a svoje bližnje onoliko koliko ljubimo sebe. Bez pokazivanja ove ljubavi, i najuzvišenije ispovijedanje vjere bilo bi obično licemjerje. (The Signs of the Times, 10. siječnja 1911.)
Božji sljedbenici shvatit će da ne mogu njegovati nijedno vlakno koje pripada korijenu sebičnosti. Oni ne mogu ispunjavati svoju dužnost prema svojem Bogu i istodobno tlačiti svoje bližnje. Drugo načelo Zakona vrlo je slično prvome. „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ „To vrši pa ćeš živjeti!“ (Luka 10,28) To su riječi samoga Isusa Krista i ne može ih odbaciti nijedan muškarac i žena ili mladić i djevojka ako želi biti pravi kršćanin. Upravo poslušnost načelima Božjih zapovijedi oblikuje karakter i čini ga sličnim božanskom karakteru. …
Ostaviti bližnjega da pati i ne pomoći mu znači kršiti Božji zakon. … Onaj koji ljubi Boga ne samo što će ljubiti i svoje bližnje, već će nježno i sažaljivo postupati prema stvorenjima koja je Bog načinio. Kada Božji Duh prebiva u čovjeku, on ublažava umjesto da stvara patnje. … Mi se moramo pobrinuti za svakoga koji pati i sebe smatrati Božjim oruđima za ukazivanje pomoći potrebitima ulažući sve svoje snage do krajnjih granica svojih mogućnosti. Moramo biti Božji suradnici. Ima nekih koji pokazuju veliku ljubav prema svojim rođacima i prijateljima, a ipak ne pokazuju ljubaznost i obzirnost i prema onima kojima je potrebno nježno suosjećanje, kojima je potrebna ljubaznost i ljubav. Iskrena srca upitajmo sami sebe: Tko je moj bližnji? Naši bližnji nisu samo naši susjedi i prijatelji, nisu članovi naše crkve ili oni koji se slažu s našim mišljenjem. Naši bližnji su svi pripadnici ljudskog roda. Moramo činiti dobro svim ljudima, a posebno onima koji su s nama u vjeri. Svijetu moramo pokazati što znači izvršavati Božji zakon. Moramo ljubiti Boga iznad svega i bližnjega svojega kao samoga sebe. (Manuscript 33)