Jutarnji stih

“Ljubite jedan drugoga”

“U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga.” (1. Ivanova 4,10.11)
“Nakon Kristova uzašašća Ivan se pokazao kao pouzdan, ozbiljan radnik za Učitelja. … Ljubav za Krista, koja je gorjela u njegovom srcu, poticala ga je da se ozbiljno, neumorno trudi za bližnje, posebno za svoju braću u kršćanskoj Crkvi. Krist je od prvih učenika tražio da ljube jedan drugoga kao što je On njih ljubio. … Nakon silaska Duha Svetoga, kad su učenici pošli navješćivati živog Spasitelja, njihova jedina želja bila je spasenje duša. Uživali su u ugodnoj zajednici sa svetima. Bili su obzirni, brižljivi, nesebični, spremni na svaku žrtvu radi istine. U svakidašnjem druženju otkrivali su ljubav na koju ih je Krist obvezao. … Ali postupno je došlo do promjene. Vjernici su u drugima počeli tražiti nedostatke. … Izgubili su iz vida Spasitelja i Njegovu ljubav. … Svjestan da bratska ljubav nestaje iz Crkve, Ivan je vjernicima govorio o stalnoj potrebi za ovom ljubavi. … Najveća prijetnja Kristovoj crkvi nije protivljenje svijeta. Zlo koje vjernici njeguju u svojim srcima prijeti najvećom katastrofom i bez ikakve sumnje priječi napredak Božjeg djela. Nema sigurnijeg načina slabljenja duhovnosti od njegovanja zavisti, nepovjerenja, nalaženja pogrešaka i zloslutnosti. S druge strane, najsnažnije svjedočanstvo da je Bog poslao svojeg Sina na svijet jest postojanje sklada i jedinstva među raznolikim ljudima koji tvore Njegovu Crkvu. … Nevjernici promatraju vrši li vjera onih koji se nazivaju kršćanima posvećujući utjecaj na njihov život; oni brzo primjećuju nedostatke u karakteru, nedosljednost u postupcima. … Svi su kršćani članovi iste obitelji, svi su djeca istog nebeskog Oca i imaju istu blaženu nadu u besmrtnost. Veze kojima su povezani trebaju biti vrlo prisne i nježne. … ‘Ne ljubimo riječju i jezikom,’ piše apostol, ‘nego djelom i iskreno.’” (Djela apostolska, str. 344—347)


Komentiraj