“Kao što je Otac mene ljubio, tako sam i ja vas ljubio. Ostanite u mojoj ljubavi!” (Ivan 15,9)
Više od tisuću godina hebrejski je narod očekivao Spasiteljev dolazak. U taj su događaj oni polagali najsvjetlije nade. U pjesmi i proročanstvu, u crkvenom obredu, u molitvi u domu, oni su kao dragocjenost čuvali Njegovo ime. A ipak Ga prilikom Njegova dolaska nisu prepoznali. Ljubljeni na Nebu za njih je bio “poput korijena iz zemlje sasušene”. Na Njemu ne bješe “ljepote … ni ljupkosti” i oni nisu zamijetili na Njemu nikakvu ljepotu da bi Ga poželjeli. “K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” (Izaija 53,2; Ivan 1,11)
Ipak, Bog je izabrao Izraela. On ga je pozvao da među ljudima sačuva spoznaju o Njegovom Zakonu, simbolima i proročanstvima koji su upućivali na Spasitelja. On je želio da ovaj narod bude kao vrelo spasenja za ovaj svijet. Ono što je Abraham bio u zemlji svog obitavanja, Josip u Egiptu, a Daniel na babilonskom dvoru, to je hebrejski narod trebao biti među narodima. On je trebao otkriti Boga ljudima.
Kad je pozvao Abrahama, Gospodin je rekao: “Blagoslovit ću te … i sam ćeš biti blagoslov. … Sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati.” (Postanak 12,2.3) Isti su nauk ponavljali i proroci. Premda je Izrael bio opustošen ratom i sužanjstvom, ipak je ostalo obećanje koje mu je bilo dano: “Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiše na travi koja ne čeka na čovjeka niti iščekuje sina čovječjeg.” (Mihej 5,7) U vezi s Hramom u Jeruzalemu, Gospodin je preko Izaije izjavio: “Jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.” (Izaija 56,7)
Međutim, Izraelci su svoje nade usmjerili na svjetovnu veličinu. Od ulaska u kanaansku zemlju oni su se udaljili od Božjih zapovijedi i pošli putovima neznabožaca. Bog im je uzalud slao opomene preko svojih proroka. Uzalud su podnosili kazne neznabožačkog ugnjetavanja. Svaki duhovni preporod pratio je sve dublji otpad.
Da je Izrael bio vjeran Bogu, On je mogao postići svoj cilj uz pomoć njihova uvažavanja i uzdizanja. (Isusov život, str. 14,15)
Za razmišljanje: Da sam građanin “duhovnog Izraela”, kako bih mogao uspjeti u onome u čemu je stari Izrael pao? Kako mogu otkriti Boga onima s kojima sam danas došao u kontakt?