“Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.” (Izaija 49,15)
Zahvalna sam našem dobrom nebeskom Ocu što ti [Edsone White] uživaš u blagoslovu dobrog zdravlja. Iskoristi tu dragocjenu blagodat i nemoj postati nemaran pa prekršiti zakone zdravlja. Živi što jednostavnije kako bi zadržao dobro zdravlje. …
Idi, sine moj, i ako povjerenje uložiš u Boga, svoju snagu i savjetnika, na kraju ćeš odnijeti pobjedu. Hodaj s poniznim umom cijeneći druge više nego sebe i neka ti Bog podari mudrost da se možeš vladati s toliko razboritosti da budeš oruđe u Njegovim rukama čineći dobro za Njegov cilj, pronoseći dalje to važno djelo za ove posljednje dane. Ne smatraj da je tvoja majka kritički raspoložena niti stroga. Ona osjeća najsnažnije zanimanje za tebe, želi da uspiješ u ovom životu i zadobiješ budući, vječni život.
Bog te voli. On pita: “Može li žena zaboraviti svoje dojenče?” (Izaija 49,15) Vjerojatno si čuo tužnu priču o majci koja je s mužem i djetetom pokušala prijeći gorje Green Mountains usred zime. Njihovo napredovanje prekinula je noć i oluja. Suprug je otišao po pomoć i izgubio se u mraku i snježnim nanosima tako da je prošlo mnogo vremena dok se nije vratio. Majka je osjetila ledenu ruku smrti nad sobom pa je obnažila prsa na ledenom vjetru i snijegu koji je vijao, da pruži sve što joj je preostalo od života svojem djetetu i spasi ga. Kada je došlo jutro, pronašli su živu bebu zamotanu u majčin šal kako osmijesima i dječjim majstorijama uzalud pokušava privući pozornost majčinih ukočenih i sleđenih očiju, čudeći se zašto se ne budi iz sna.
Na tom primjeru vidimo ljubav jaču od smrti koja povezuje majčino srce s djetetom. Ipak, Bog kaže da će prije majka zaboraviti svoje dojenče nego što će On zaboraviti dušu koja se pouzda u Njega. To što nas Gospodin voli dovoljno je da potakne najdublju zahvalnost u svakom trenutku našeg života. Božja ljubav ti se obraća. Ako je ne prihvatiš, nećeš primijeniti Njegove riječi na sebe. Oslanjaj se samo na Isusovu ljubav i doživjet ćeš najdublju radost. (Letter 12, 9. kolovoza 1873., Edsonu i Emmi White)