Teško je zamisliti sretan dom bez majke, jer se oko nje sve okreće. Zahvaljujući majci, obiteljski život dobiva pravi smisao i teče uredno i skladno. Bez majke je dom prazan, ma koliko osoba u njemu prebivalo.
Istina, u mnogim obiteljima otac radi i zarađuje; ali pretvaranje novca u korisne predmete, kupnja odjeće i hrane, drugim riječima upravljanje kućnim financijama — sve su to majčini poslovi. Ona najbolje poznaje potrebe svoje obitelji i svakog njezinog člana i najbolje se može pobrinuti da svatko dobije ono što mu je potrebno. Nikad se ne može dostatno istaknuti važnost njezinog rada. Da bi se zupčanici obiteljskog stroja mogli okretati bez škripanja, njezin život vrlo često postaje neprestano žrtvovanje. Nesebičnoj majci ne smije smetati ako od svojih ukućana ne prima priznanja i izraze zahvalnosti, jer joj je najvažnije pravodobno zadovoljiti potrebe obitelji.
Majka se mora pomiriti s činjenicom da suvremeno življenje donosi mnogo briga, nezgoda, razočaranja i nezadovoljstva. Njezin uspjeh u domu ovisi o tome kako će se snaći u svim tim okolnostima. Neželjene situacije mora dočekati sabrano i bez nepotrebnog uzbuđenja. Ako tako postupa, izgledi da uspije bit će vrlo dobri.
Naravno, svakodnevno življenje ne smije smanjiti razinu njezinih ideala: ona mora poučavati svoju djecu, riječju i primjerom, svemu što je istinito i ispravno. Kod nje ne smije biti mjesta za nestrpljenje i samosažaljenje. U najmračnijim i najtežim trenucima mora zračiti vedrinom i optimizmom. Majka često zaboravlja da njezin utjecaj ne ovisi toliko o tome što kaže, već o onome što ona jest. Njezine riječi neće imati nikakve vrijednosti ako je uvijek neraspoložena i puna gorčine. Njezino neraspoloženje može biti rezultat preopterećenosti, umora ili nervoze, ali uvijek mora imati na umu da samo vedrinom, ljubaznošću i srdačnošću može privući svoju djecu, kao što je tim osobinama nekad privukla mladića koji je postao njihov otac. Postoji dražest koju mogu imati sve majke, čak i onda kad im se na licu odražava umor ili kad je već davno nestala svježina mladosti. To je veseo duh, ljubazan glas i vedro lice. Tu dražest majka može sačuvati i onda kad mora biti odlučna i čvrsta, u situaciji koja zabrinjava, obeshrabruje ili žalosti. Ako se bude odlikovala tim osobinama, postat će miljenica svih ukućana i održavat će u domu ozračje mira, čak ako suprug u tome ne surađuje s njom.
Prava majka uvijek je spremna dati koristan savjet, ali dobro pazi na to kakav će dojam njezine riječi ostaviti na onoga kome su upućene. Zato izbjegava sve što bi moglo izazvati gnjev i tvrdoglavo protivljenje.
Mnoge majke upravo u tome griješe. Članovima obitelji daju dobre i korisne savjete, ali to ne čine pravodobno i ispravno. Zato njihove riječi nemaju pravog učinka. Riječi su vrlo dragocjene. Zašto ih onda nekorisno prosipati zamarajući supruga, djecu i sve oko sebe i čineći ih neosjetljivima? Nesmotrene riječi, često izrečene nervoznim glasom i gnjevno, razdvajaju članove obitelji i, na kraju, od doma stvaraju samo mjesto gdje se jede i spava.
Majka, kraljica doma, služit će se samo onim riječima koje mogu dati ljepotu i dražest svemu što se događa u domu. Ona će prije spavanja djeci ispričati lijepu i poučnu pripovijetku, kazat će im nešto osobito, blisko, ili će im pričati nešto korisno i zanimljivo. Uvijek će iznositi načela, a djeci će prepustiti da iz njezinih riječi izvuku potrebne pouke. Bolje je u djetetovo srce usaditi jedno dobro načelo nego ga naučiti da poštuje stotinu naredaba! činiti i biti uvijek je važnije nego govoriti. Roditeljski primjer, koji djeca godinama promatraju, na njih najjače utječe. Samo primjer može pokretati djecu da krenu putem pravde i istine.
Najviše uspjeha u obavljanju svojih dužnosti ima majka koja ne osvaja samo nježnošću glasa i blagošću karaktera, već i svojom uvijek dotjeranom, čistom i svježom vanjštinom. Majka se treba odijevati jednostavno, ali ukusno. Njezin dah treba biti ugodan, a zubi blistavi. Svakodnevno kupanje, dobro počešljana kosa i osobna higijena učinit će je privlačnom u očima ukućana. Možda njezin posao zahtijeva rano ustajanje. Tuširanje mlakom ili hladnom vodom otklonit će jutarnju tromost, razbistrit će misli i prikupiti tjelesnu snagu za obavljanje dnevnih poslova.
Jasno je da majka mora čuvati svoje zdravlje. Dužnost joj je očuvati tjelesnu snagu. Iako je možda prisiljena živjeti skromno, ipak mora birati zdravu i ukusnu hranu. Mora dostatno spavati, a svoj dnevni raspored urediti tako da se tijekom dana može odmarati barem jedan sat. Ne smije dopustiti da je obuzmu brige i strah. Kad bi za to i bilo razloga, treba naučiti razlikovati bitno od nebitnoga i ne trošiti snagu uzalud. Dobro je da se redovito savjetuje s liječnikom i tako pravodobno otkrije možebitnu bolest. Tako može znatno pridonijeti sreći svoje obitelji.
Vrlo je važno da majka ima jasan pojam o uzvišenosti svoje uloge u domu. Zaista, po plemenitosti nijedna uloga ne nadmašuje majčinu. Jedan nadahnuti pisac je rekao: “Ona ne slika na platnu kao slikar, ne kleše lik u kamenu kao kipar, ne zaodijeva plemenite misli u birane pjesničke izraze kao pjesnik, niti osjećaje pretače u melodije kao skladatelj; njezina je dužnost da uz Božju pomoć u duši svojega djeteta izgradi Božju sliku.” Majka treba znati da joj snaga neće biti dostatna ako svoju plemenitu ulogu želi odigrati kako valja. Uvijek se mora oslanjati na neusporedivo veću snagu od svoje i tražiti božansku pomoć.
Poznata francuska pedagoginja i spisateljica Marcelle Comolet-Süe opisuje slučaj majke, koji to najbolje ilustrira. Na pitanje kako je uspjela tako dobro odgojiti svoju djecu, odgovorila je:
“Kad sam nakon suprugove smrti ostala sama s desetero djece (najstarija kći imala je tek petnaest godina), morala sam brzo odlučiti što ću poduzeti. Prvo sam odlučila ispitati samu sebe. Utvrdila sam da su mi potrebne mnoge promjene. Morala sam postati mnogo bolja, savršenija… Nisam oklijevala, i od toga dana se neprestano trudim izgraditi svoj karakter.”
“Je li to sve što ste učinili za svoju djecu?” — upitao je pedagog.
“Mislim da je to sve. Nastojala sam se usavršiti, a Bog je to isto činio s mojom djecom!”
Usavršavajući se uz pomoć božanske sile, postala je vrlo uspješna odgajateljica, stekla je mnoge vrline i pronašla dostatno snage da dobro obavi svoj plemeniti zadatak.
Gotovo nesvjesno prenosila je na sinove duh velikodušnosti, a na kćeri duh požrtvovnosti. Da, gotovo nesvjesno je postala primjer prave majke i našla svoje mjesto među onim roditeljima koji surađuju s nebeskim silama u obnavljanju božanskog obličja u ljudskim dušama.
Walter Raymond Beach
Iz knjige Mi i naša djeca, str. 21—24