Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Marko 11”.
1 I kad se približiše Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, uz Maslinsku goru, posla dvojicu svojih učenika 2 i reče im: »Idite u selo pred vama. I kad budete ulazili u nj, odmah ćete naći privezano magare na kojemu još nitko od ljudi nije sjedio. Odriješite ga i dovedite. 3 I ako vam tko rekne: ‘Zašto to činite?’, recite: ‘Gospodin ga treba!’ — i odmah će ga poslati ovamo.« 4 I otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti, i odriješe ga. 5 I neki od onih što stajahu ondje govorahu im: »Zašto to činite, što driješite magare?« 6 A oni im rekoše kako Isus zapovjedi. I pustiše ih. 7 I dovedoše magare k Isusu te nabaciše na nj haljine svoje, pa on sjede na njega. 8 A mnogi prostriješe svoje haljine po putu. Drugi pak rezahu grane sa stabala i prostirahu ih po putu. 9 I oni koji su muprethodili i oni koji su ga slijedili vikali su govoreći: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! 10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koje dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!« 11 I uđe Isus u Jeruzalem, i u Hram. Sve uokolo razgleda pa, kako je već bio kasni sat, ode s Dvanaestoricom u Betaniju. 12 I kad su sutradan izašli iz Betanije, on ogladnje. 13 Ugleda izdaleka smokvu koja je imala lišće te pođe ne bi li što našao na njoj. I kad dođe k njoj, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. 14 I odgovorivši, reče joj Isus: »Dovijeka nitko više ne jeo s tebe roda!« A to slušahu njegovi učenici. 15 I dođoše u Jeruzalem. Isus uđe u Hram i poče izgoniti one koji su u Hramu prodavali i kupovali. I mjenjačima isprevrta stolove, a prodavačima golubova klupe. 16 I ne dopusti da itko pronese ni posudu kroz Hram. 17 I naučavao je govoreći im: »Nije li pisano: Dom moj zvat će se Dom molitve za sve narode? A vi ga učiniste špiljom razbojničkom!« 18 I čuli su to knjižnici i velesvećenici pa su tražili kako da ga ubiju jer su ga se bojali, budući da je sve mnoštvo bilo zaneseno njegovim naukom. 19 A kad dođe večer, izađe izvan grada. 20 I kad su ujutro prolazili, opaziše da se smokva iz korijenja osušila. 21 Petar se prisjeti pa mu reče: »Rabbi, gle, osušila se smokva koju si prokleo!« 22 I Isus im, odgovorivši, reče: »Imajte vjeru u Boga! 23 Jer zaista, kažem vam: tko god rekne ovoj gori: ‘Digni se i baci se u more!’ i ne posumnja u srcu svojemu nego uzvjeruje da će se dogoditi što kaže, bit će mu što god rekne. 24 Zbog toga vam kažem: Sve što moleći išćete, vjerujte da primate, i bit će vam! 25 I kad stojite u molitvi, opraštajte ako imate što protiv koga, da i Otac vaš, koji je na nebesima, oprosti vama prijestupe vaše. 26 No ako vi ne opraštate, ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće oprostiti prijestupe vaše.« 27 I dođu opet u Jeruzalem. I dok je on obilazio Hramom, dođu k njemu velesvećenici i knjižnici i starješine 28 pa mu rekoše: »Kojom vlašću to činiš?« I: »Tko ti dade tu vlast da to činiš?« 29 A Isus im, odgovorivši, reče: »I ja ću vas upitati jednu stvar, a vi mi odgovorite pa ću vam reći kojom vlašću to činim: 30 Krštenje Ivanovo, bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« 31 A oni umovahu među sobom govoreći: »Reknemo li: ‘Od Neba’, reći će: ‘Zašto mu onda ne povjerovaste?’ 32 A reknemo li: ‘Od ljudi’« — bojahu se puka. Jer svi su držali da je Ivan doista bio prorok. 33 Pa odgovorivši, rekoše Isusu: »Ne znamo.« A Isus njima, odgovorivši, reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću to činim.«