Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Marko 4”.
1 I opet poče naučavati uz more. I skupi se oko njega veliko mnoštvo, tako da on uđe u brodicu te je sjedio na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. 2 I poučavao ih je u prispodobama mnogočemu i govorio im u nauku svojemu: 3 »Čujte! Evo, izađe sijač sijati. 4 I dogodi se, dok je sijao, da jedno zrno pade uz put. I dođoše ptice nebeske i pozobaše ga. 5 Drugo pak pade na kamenito tlo, gdje nemaše mnogo zemlje. I odmah izniknu, jer nemaše duboke zemlje. 6 A kad sunce ogranu, sprži se; i jer nemaše korijena, osuši se. 7 I neko pade u trnje, i trnje uzraste i uguši ga te ne dade ploda. 8 I neko pade u dobru zemlju i davaše plod koji se razraste i razmnoži, pa donošaše: jedno tridesetostruko i jedno šezdesetostruko i jedno stostruko.« 9 I govoraše im: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« 10 A kad bijaše nasamo, oni što bijahu oko njega s Dvanaestoricom upitaše ga o toj prispodobi. 11 I govoraše im: »Vama je dano spoznati tajnu kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: 12 dagledajući gledaju — a ne vide, i slušajući slušaju — a ne razumiju, ne bi li se obratili pa im se oprostili grijesi.« 13 I reče im: »Zar ne razaznajete ovu prispodobu? Pa kako ćete onda razumjeti sve ostale prispodobe?« 14 »Sijač sije Riječ. 15 A jedni su kao ono sjeme uz put, gdje je posijana Riječ. I kad čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ posijanu u srca njihova. 16 A drugi su nalik onome što je posijano na kamenito tlo, koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću primaju, 17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Potom, kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. 18 Drugi su pak kao ono u trnje posijano, koji čuju Riječ, 19 ali brige ovoga svijeta i zavodljivost bogatstva i ostale požude ulaze, guše Riječ te ona postaje besplodna. 20 A drugi su kao ono što je na dobru zemlju posijano, koji čuju Riječ i prihvaćaju je pa rod donose: jedan tridesetostruk i jedan šezdesetostruk i jedan stostruk.« 21 I govoraše im: »Donosi li se svijeća da se pod vagan postavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? 22 Jer ništa nije tajno što se neće očitovati, niti je išta bilo skriveno osim zato da na vidjelo dođe. 23 Ako tko ima uši da čuje, neka čuje!« 24 I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite vama će se mjeriti. I vama koji slušate, nadodat će se. 25 Jer tko god ima, dat će mu se, a tko nema, i što ima, oduzet će se od njega.« 26 I govoraše: »Tako je kraljevstvo Božje kao kad čovjek baci sjeme na zemlju: 27 i spava i ustaje noću i danju, i sjeme klija i raste, sam ne zna kako. 28 Jer zemlja sama od sebe rod donosi: najprije stabljiku, zatim klas, onda puno zrno u klasu. 29 A kad plod dopusti, odmah šalje srp jer je žetva prispjela.« 30 I govoraše: »S čime ćemo usporediti kraljevstvo Božje ili kojom ga prispodobom prispodobiti? 31 Ono je kao zrno gorušičino koje je, kad se posije na zemlju, manje od svega sjemenja na zemlji. 32 I kad se posije, raste i postaje veće od svega povrća pa potjera velike grane, tako da se pod sjenom njegovom mogu gnijezditi ptice nebeske.« 33 I mnogim takvim prispodobama govorio im je Riječ, kako su već mogli slušati. 34 A bez prispodoba nije im govorio, no svojim je učenicima sve nasamo objašnjavao. 35 I reče im u onaj dan kad dođe večer: »Prijeđimo na drugu stranu!« 36 I kako već bijaše u brodici, otpustivši mnoštvo, povedoše ga sa sobom. A i druge lađice bijahu s njim. 37 I nasta silan olujni vjetar. I valovi su prodirali u brodicu, tako da se već gotovo napunila. 38 A on bijaše na krmi, spavao je na uzglavlju. I probudiše ga, i rekoše mu: »Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?« 39 I kad se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I prestade vjetar te nasta velika utiha. 40 I reče im: »Što ste tako strašljivi? Kako nemate vjere?« 41 I spopade ih silan strah pa govorahu jedan drugomu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?«