“Mi znamo da je Božji sin došao i dao nam razum da možemo upoznati istinitoga Boga i mi u njemu živimo. Mi smo u njegovom Sinu Isusu Kristu. On je pravi Bog i vječni život.” (1. Ivanova 5,20 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Ako nam ne pruži dovoljno dokaza na kojima možemo temeljiti svoju vjeru, Bog nikad ne traži da vjerujemo. Njegovo postojanje, Njegov karakter, istinitost Njegove Riječi, sve je to potvrđeno mnogim dokazima koji su upućeni našem razumu. Ipak, Bog nikad nije uklonio mogućnost sumnje. Naša vjera mora počivati na osobnom osvjedočenju, a ne na nabrajanju dokaza. Oni koji žele sumnjati, imat će priliku; a oni koji stvarno žele upoznati istinu, naći će obilje dokazne građe na koju mogu položiti svoju vjeru. (Put Kristu, str. 112)
Biblija otkriva istinu s takvom jednostavnošću i tako je savršeno prilagođuje potrebama i težnjama ljudskog srca da to zadivljuje i očarava i najobrazovanije umove i istodobno osposobljava skromne i neuke da upoznaju put spasenja. Ipak, te jednostavne istine odnose se na tako uzvišene i dalekosežne teme i tako su beskrajno iznad moći ljudskog shvaćanja da ih možemo prihvatiti samo zato što ih je objavio Bog. I plan spasenja nam je otkriven tako da svaka duša može vidjeti koje korake pokajanja treba učiniti prema Bogu, koje korake vjere prema Gospodinu Isusu Kristu, da bi se spasila onako kako je to Bog odredio. Ispod tih lako razumljivih istina leže tajne koje skrivaju Božju slavu, tajne koje nadmašuju moći uma koji ih istražuje, a ipak iskrenog tražitelja istine nadahnjuju strahopoštovanjem i vjerom. Što netko više istražuje Bibliju, to se više produbljuje njegova uvjerenost da je to Riječ živoga Boga, i njegov se razum klanja veličanstvu božanske objave. (Isto, str. 114,115)