„Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim. „ (Matej 10,32.33)
Priznajemo li mi Krista u svojem svakidašnjem životu? Priznajemo li Ga svojom odjećom ukrašavajući se jednostavnim i skromnim izgledom? Ukrašavamo li se krotkim i tihim duhom koji pred Bogom ima tako visoku cijenu? Unapređujemo li djelo svojega Učitelja? … Nema koristi da vam govorim da ne smijete nositi ovo ili ono, jer ako je ljubav prema tim ispraznim stvarima u vašem srcu, vaše odbacivanje ukrasa bilo bi slično uklanjanju lišća sa stabla. Sklonosti nepreporođenog srca opet bi se nametnule. Vi morate imati svoju vlastitu savjest.
Mi moramo prebivati u Njemu kao što mladica prebiva na trsu. … Mi želimo da se sjekira postavi kod korijena drvetu. Želimo biti mrtvi svijetu, mrtvi sebi, a živi Bogu. … Moramo se približiti Kristu kako bi ljudi znali da smo bili s Kristom i da smo učili od Njega. (Review and Herald, 10. svibnja 1892.)
Onaj tko se povodi za Kristom pokazat će isto samoodricanje i samopožrtvovnost koje je On pokazao. … Tamo gdje savjest upozorava biblijskog kršćanina da treba trpjeti, odreći se sebe, zaustaviti se, upravo na tom mjestu svjetovnjak prekoračuje granicu da bi dao maha svojim sebičnim sklonostima. S jedne strane granice je sljedbenik Isusa Krista koji se odrekao sebe, a na drugoj strani je ljubitelj svijeta koji udovoljava sebi obuzet modom, lakomislen, do grla u zabranjenim zadovoljstvima. Tu granicu kršćanin ne može prijeći. To nije mjesto za njega. (The Youth’s Instructor, 6. rujna 1894.)
Naš život treba biti sakriven s Kristom u Bogu pa kada se On pojavi, da se i mi možemo pojaviti s Njime u slavi. (Review and Herald, 10. svibnja 1892.)