Mi smo Božji suradnici

20. 12. 2016.

“Mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina.” (1. Korinćanima 3,9)
U povijesti Crkve nikad neće nastati vrijeme kada će Božji sluge moći prekrižiti ruke i opustiti se govoreći: “Mir i sigurnost” (1. Solunjanima 5,3), jer će upravo tada doći iznenadno uništenje. Može izgledati da sve napreduje usred tobožnjeg blagostanja, ali Sotona je budan, istražuje i zajedno sa svojim zlim anđelima smišlja drugačiju vrstu napada kako bi postigao uspjeh. Napadi sa Sotonine strane bit će sve žešći, jer njega pokreće sila odozdo. Dok djelo Božjeg naroda, pokrenuto silom s Njegovog prijestolja, bude napredovalo s posvećenošću i neodoljivom snagom uzdižući mjerilo Kristove pravednosti u Crkvi, velika borba rasplamsavat će se sve više i postajat će sve odlučnija. Um će se postaviti protiv uma, planovi nasuprot planova, načela nebeskog podrijetla protiv Sotoninih načela. Istina u različitim fazama bit će u sukobu sa zabludom u njezinim uvijek promjenjivim, sve brojnijim oblicima kojima će, ako bude moguće, prevariti čak i izabrane. … Danas vreba opasnost da iz vida izgubimo važne istine koje se odnose na naše vrijeme i da tragamo za nečim novim, neobičnim i primamljivim. Mnogi, kada bivaju ukoreni Božjim Duhom preko Njegovih odabranih predstavnika, odbijaju ukor i u njihovom se srcu javlja korijen gorčine protiv Gospodnjih slugu koji nose taj težak i neugodan teret. … Oni nemaju moralne hrabrosti da čine ono što bi bilo u njihovom posebnom interesu. Ne uviđaju potrebu za osobnom obnovom, te odbacuju Gospodnje riječi i mrze Onoga koji ukorava na vratima (vidi Amos 5,10; Izaija 29,21). Već i samo njihovo odbijanje da poslušaju opomene koje Gospodin šalje, pruža Sotoni priliku da ih učini najogorčenijim neprijateljima onih koji su im rekli istinu. (Manuscript 92, 1897.; Testimonies to Ministers and Gospel Workers, 406—408) Moramo ozbiljno raditi. Ne smijemo se boriti kao oni koji mlate vjetar (vidi 1. Korinćanima 9,26). Naša služba, propovjedaonice i tisak zahtijevaju ljude kakav je bio Kaleb, ljude koji će raditi, koji su u stanju uočiti razliku između istine i zablude, čije uši osluškuju ne bi li uhvatile riječi vjernog Stražara. Duh s Božjeg prijestolja osjetit će se nad pokvarenim kršćanstvom i zlim svijetom spremnim da bude pohođen dugo odgađanim sudovima uvrijeđenog Boga. (Manuscript 92, 1897.; Testimonies to Ministers and Gospel Workers, 407)